Alen Brlek
MI,GRACIJE
Budimo se iseljeni iz sebe, puni tihe buke.
Nebo drugačijeg glasa učinilo je zube mekšima,
usidrilo ptice. Oksidira srce.
Netko je u svakome razvukao žicu, ušiju punih vune
i ruptiranih zjenica učimo se valovima
i ključnim kostima drugoga.
Govore svaki zalogaj prožvači 35 puta
govorimo, svaki zagrljaj. Svaki zagrljaj je kintsukoroi,
svaki dodir razvija pluća
svaki put kada dlanovima stvorimo vakuum
utihne buka.