Alen Brlek
Plavo
Danas je nedjelja, dišem jezivo meko
poput jelena sa strijelom u vratu. Ovo je mjesto
tisuće i tisuće lovačkih pasa koji hrle mi u zagrljaj.
Jutrom čitam tišinu pospanih ptica, zvuk posuđa
koji uvijek ima neke veze s prostorom između dva objekta
s balkona se prostire jednaka daljina.
U podne gledam u ogledalo i ponavljam – sve je san, sve je san.
Kasnije čitam duboko u izrečeno, čekam simbole
i simbioze, i još poneko s. Kao sutra, kao
smijeh, spavati
sudbina.
Uvečer čitam članke o ljudima koji bježe od ratova i gladi
o smrti poezije i moru, plačem i sve naginje u plavo.
Danas je nedjelja, u svemu nazirem tebe
u svemu te čekam.