Delimir Rešicki
ROSA MYSTICA
ROSA MYSTICA
Za MilanuVuković Runjić
Pakao je, reklo bi se, bezizlazan samo za one
koji ne znaju iz njega da se vrate...
Réne Guénon
Zadnja je, zna se, kazna vječita stud.
Najgori zločinci spavaju u ledenoj samici.
Moj je to san bio, istina je učitelju, imati ledeno srce.
Ledeni hotel.
Ledeni nož u ledenoj torti
na kojoj u ledenoj svijeći spava ledeni konac.
Smrzavanje na kraju
ima skoro pa iste simptome
kao i gorenje na podnevnome suncu.
I tada tijelo plamti
odnekud ga stigne zadah
samrtne vrućine.
Sjećaš li se zima
snijega na cipelama
metle i lopate pred vratima?
Vičem, ali nitko me u sobi ne čuje.
Svi sjede i ne dižu pogled.
Gledaju u pod snatreći kako da te pronađu
i otmu tu ružu u tvojim ustima.
Od njezina trnja sama si sebi
dan po dan, plela i skrivala krunu.
Od smrznutih ružinih latica
bio je prvi bookmarker kojega sam vidio
u jednoj o tebi nikada dovršenoj knjizi.
Nikada poslije nisam više razumio ništa od onoga što sam čitao.
Kalne su i jadne bile sve stranice
tako nikada nisu mirisale ruže.
Već prilično smrznutoga u snijegu
pronašao me je jednom potpuni stranac
slagao je da je novi kantor koji žuri na zornicu.
"Kada se malo otrijezniš, pravac kući" rekao mi je.
"Ajd' mi sada otpjevaj nešto veselo"
odgovorio sam tome niotkuda dolazećem šepavcu.
Jedna mu je noga bila kozja.
Druga vučija.
Ostalo ne pamtim.
Bože, koliko krvi.