Jana Radičević (Јана Радичевић)
zona neutralnog pritiska
zona neutralnog pritiska
tu odmah pored rijeke
u hladu visokih topola
doselio se dedin prađed i napravio kuću
ta kuća više ne postoji ali dedin otac je tu rastao
još sjevernije dedin otac je napravio kuću
ta kuća više ne postoji ali da je moj deda tu rastao
to dokazuje kameni točak veličine dlana udubljen po sredini
dio dedine igračke kad je bio mali
ostale djelove možemo jedino da zamislimo
ne znam da li je tamo pogledaj bliže pogledaj bliže
tu me je deda naučio kako se pravi frula
i frula je nešto šapnula dedi
pššš ssšss huuu hu hu truuu fpfuu
pa mi je deda rekao da je prvu frulu svirao vjetar na slomljenoj trsci
kad počne da cvjeta
od mlade grane vrbinog drveta helikoidalno se zarezuje prutić
fini rad rukama u hladu visokih topola
ta kuća je srušena
još sjevernije
deda je napravio novu
tu je rastao moj otac
ona je takođe srušena
još sjevernije on je napravio novu
tu sam rasla ja
no ja nijesam pošla sjevernije već na zapad
i svoju kuću ne gradim od crvenih opeka
već na tvojim riječima
deda pri pozdravljanju zna da kaže
srećan ti put i mirno more
ti mi to nikada nijesi rekao
pomislila sam da bi mogao
i pomisao na to
mnogo me je plašila
gdje ćeš deda? idem na rijeku plavničku
rijeka i dalje plavi ako kiša nedjeljama ne prestaje
deda zato ne voli kišu draži mu je sjeverni vjetar
tu su naši preci davno došli s izvorišta cijevne
negdje nadomak prokletija iz albanije
ili iz malog mjesta gruda u blizini skadra
s druge strane granice rijeka teče pod drugim imenom
cem selcit cem selcit cem selcit cem
neki drugi mi žive tamo pod drugim imenima
trenutak umire
i mora da umre brzo
te godine bile su velike poplave
svima je voda ušla u kuću
nama nije
tati su se smijali kad je dizao temelj kuće u visini ceste
a onda su došle poplave i više nikom nije bilo smiješno
trajalo je svi su strijepjeli
tata je svaki dan uredno mjerio nivo vode nivo straha
sin komšije preko puta napravio je splav od stiropora i veslao po dvorištu
voljela bih da sam vidjela kad je pao
neki su koristili čunove od praga do ceste
vozila sam dedin bicikl do jezera da provjerim nivo vode
što sam išla dalje voda je više prekrivala cestu
dedin bicikl je od teškog gvožđa i nema kočnice pravio ga je sam
zato nijesam mogla da se zaustavim kad sam ugledala veliku debelu zmiju
srce mi je lupalo u ušima
vratila sam se kući
prije sopstvenog straha
jednom ću otići do močvare
zavući se među sav taj rogoz
i umiriti se sasvim
*Odlomak iz poeme zona neutralnog pritiska