Miloš Đurđević
английский
Morse, gluhi prijatelju [Poznam taj zvuk...]
"'Poznam taj zvuk! Upravo je netko umro!' – 'Ne, to je samo skakavac
skočio na postelju.'" ali ne možeš se sjetiti nikakvih zvukova, ne onih
(kojih?) kojima bi se mogao dao bilo kakav atribut, dodatak koji bi ih
izvukao, iznio van; bolnica je bila improvizirana u mjesnoj crkvi, na rubu
doline, u nakaznoj građevini gole betonske konstrukcije s masivnim
vratima koja su tu privremeno postavljena i na brzinu zaboravljena, sjećaš
se samo taloga dubokog vonja nepokretnih tijela na posteljama, njegove
(čujne?) sivkasto smeđe boje, i tišine koja se uzdizala i zadržavala gore
visoko ispod krova od plavog lima; i tog su jutra neki umirali, neki u
groznici, pjena po ustima, neki više mogu stati na noge, s debelim
povezima preko očiju, neki su umrli te noći, nešto ranije u zoru, kasnije
navečer, jod i molim vas, pustite nas da prođemo, malene rupe, tamni
otvori u zraku zadržavaju se par trenutaka, u prolazu su ih razmicale i za
sobom povlačile priučene bolničarke, sitna škripa metalnih okvira
kreveta, prigušeno struganje – vani je zrak poprimao (davao? uzimao?)
oštrinu svjetlosti, tucanik nasut po prilaznom putu, nazubljene kreste
zauvijek zaustavljenih niskih valova od blata, titranje u lokvicama i
raskidani pojas trave izrasle podno vanjskih zidova
Из: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Аудиопроизводство: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
Morse, My Deaf Friend [I know that sound...]
"I know that sound! Somebody has just died!" – "No, it is only a
grasshopper jumping on the bed." but you can't recollect any sounds,
certainly not those (which ones?) that could have any attribute, an
addition to pull them out, bring them out; hospital was improvised in
the local church, at the edge of the valley, in the hideous building with
bare concrete structures, with massive doors temporary put there and
then forgotten in a hurry, you only remember a sludge of the caustic
smell from motionless bodies lying on beds, it has (audible?)
gray-brown color, and silence rising up and clinging high under the
roof made from blue sheet; and that morning some were dying, some
were feverish, froth on the mouth, some couldn't stand up, with thick
bandages over their eyes, some had died last night, early in the
morning, late in the evening, iodine and please, let me pass by, small
holes, dark openings in the air linger on for a while, untrained nurses
push them aside, dragging them along in passing, weak creaking of
the metal bed frames, mute scraping – outside the air assimilates
(giving? taking?) sharpness from the light, entryway covered with
road metal, jagged crests of forever suspended low mud waves,
flickering in the puddles, and a sundered belt of grass growing under
outer walls