Maša Seničić 
Translator

on Lyrikline: 5 poems translated

from: 塞尔维亚文, 德文 to: 英文, 塞尔维亚文

Original

Translation

botanika ćutnje

塞尔维亚文 | Maša Seničić

sanjam da budem žena-grinič, da po meni računaju vreme,
i po mojim obodima naslućuju plan letenja; to mi nije dosta.
postajem žena-muzej: vrti mi se u glavi od arhiviranja
koje ničemu ne služi. tačno na sredini mog sićušnog tela
sezonski berači, najamni radnici, spremaju se za protest.

pošte male kvadrature u čijim uglovima umiru uplatnice
čuvam kao poslednja utočišta odsustva kontrole:
u svojim podrumima smišljam koreografiju predaha.
spolja: plaćam račune, popunjavam upitnike, skraćujem zanoktice.

držim se agende: pitam ko brine o biljkama u državnim institucijama,
jer takav će brinuti i o meni, dodirivaće me postupno i sistematično,
kvasiće me studiozno, po potrebi. pravim plan, sitno tkanje očekivane smrti,
a onda se setim – tek je april. još uvek ne smem da priznam da sam umorna.

© Maša Seničić
from: Povremena poput vikend-naselja
Beograd: Treći Trg/Srebrno drvo, 2019
Audio production: Haus für Poesie, 2022

botany of silence

英文

I dream of being a she-Greenwich, a reference for timekeeping,

convenient for making flight schedules; I find it disappointing.

I then become a she-museum, dizzy from excessive archiving

that serves no purpose. at the very centre of my tiny body

are fruit pickers, seasonal workers, ready to revolt.

 

narrow post offices, in whose corners payment forms meet

their fate, I preserve them as final sanctuaries of losing control:

in my basements I conceive a choreography of respite.

on the surface, I pay bills, fill in questionnaires, remove my cuticles.

 

I stick to the agenda: I ask who takes care of plants at public institutions,

for that person will take care of me, touch me gradually and methodically,

moisturise me meticulously, if needed. I make a plan, slowly knit inevitable death, when I remember – it's only April. it is too early to admit that I’m tired.

Translated by Sava Mihailović and Maša Seničić

tropische trauer
17.12. 2020

德文 | Raphael Urweider

ich schwitze schnaps unter meinem hemd
es ist nacht was ich in kleinen schlucken trinke
kommt in kleinen perlen aus meiner brust
es gibt fast kein vorwärtskommen

in dem immergleichen tropischen klima
anlegen sparen aufsteigen sind konzepte
die durch jahreszeiten begünstigt werden
hier hilft nur propaganda wie günstige

lebensversicherungen für HIV positive
luxus reality TV und der mann der sich
fünf frauen leisten kann alle gut gekleidet
überschminkt und abgesichert dies

befeuert die menschen mehr zu wollen
als sie brauchen oder sich leisten können
wie eine traumhochzeit von amerikanischen
fernsehideen und chinesischen produkten

aus kurzlebigen träumen gefertigt aus plastik
leuchtdioden und leichtmetall mehrstöckige
märkte aus nichts in niemals fertig gestellten
malls aus billigem ziegelstein wellblech


und erstaunlich schnellen rolltreppen das ist
der albtraum überproduktion ein vokabular
das nun alle rechtsschreibehilfen vorhersagt
unmenschliche wörter die menschen bedingen

die in diesen träumen überleben üben und alles
wertfrei wird weil eine bratpfanne mehr kostet
als eine matratze und eine andere bratpfanne
weniger als ein stück fleisch und eine andere

matratze mehr als ein stück mensch
ich trinke brandy und schwitze in mein hemd hinein
und weisß weder wer noch wie brandy oder hemd
gemacht doch scheinen wir uns immer mehr

daran zu gewöhnen dass die dinge wie träume
vor uns entstehen und dann irgendwo liegenbleiben
ohne dass wir den schmerz der herstellung sehen
wir gewöhnen uns wie an uns und das rätsel existenz

© Raphael Urweider
from: unveröffentlicht
Audio production: Haus für Poesie, 2022

tropska tuga
17.12.2020.

塞尔维亚文

znojim rakiju pod svojom košuljom 

noć je to što pijem u malim gutljajima 

izlazi kao kapljice iz mojih grudi 

jedva da se išta pomera sa mesta


na ovoj nepromenjivoj tropskoj klimi

ulagati štedeti napredovati to su koncepti 

koje podstiču smene godišnjih doba

ovde pomaže samo propaganda recimo povoljna


životna osiguranja za HIV-pozitivne

luksuzni rijaliti-TV i čovek koji sebi može 

priuštiti pet žena preterano našminkanih 

ovo i druge prenakićenosti


nagone ljude da žele više 

nego što im treba ili što mogu sebi da priušte

bajkovita svadba sačinjena od američkih 

ideja sa televizije i kineskih proizvoda


od kratkotrajnih snova proizvedenih od plastike

svetlucavih dioda i lakih metala višespratni

trgovinski centri ni od čega u nikad dovršenim

molovima od jeftine cigle od valovitog lima


i neočekivano brzih pokretnih stepenica to je 

noćna mora viška proizvodnje to je vokabular

koji sada predviđa sve pomoćne pravopisne alate

neljudske reči koje uslovljavaju ljude 


koji u ovim snovima vežbaju preživljavanje

i vrednost je obesmišljena jer tiganj košta više 

nego dušek a neki drugi tiganj 

manje neko komad mesa a neki drugi


dušek više nego komad ljudskog mesa 

pijem jeftin brendi i znojim se u košulju 

niti znam ko je proizveo brendi ili košulju

niti na koji način ali čini se da se sve više 


navikavamo da stvari kao i snovi 

nastaju pred nama a onda negde ostanu 

tako da ne vidimo bol proizvodnje 

navikavamo se na zagonetku postojanja kao što smo se navikli na sebe

Prevod na srpski Maša Seničić
prevod je nastao u okviru radionice VERSschmuggel u vreme Festivala poezije u Berlinu 2022.

tropische trauer
13.12.2020

德文 | Raphael Urweider

unglaublich nervöse schneeflocken
diese fliegenden termiten
die zwar nie ineinander aber immer
gegen die straßenlampe prallen

sie sind endlich einmal fruchtbar
können fliegen aber balgen sich dann
um dies kalte königinnengleiche licht
schmerzhaft die ablenkung die vorstellung

dass sie die flugfähigkeit für diese lampe
verschwenden es ist schwierig nicht sich
selbst zu sehen in dem gewimmel
dieser tausenden geilen ikarusse

den fehlflug den kaputten kompass
nicht auf sich selbst zu beziehen
wie viele tage gibt es denn mit flügeln
wie viele solcher tage sollen wir ignorieren

und fehlfliegen geleitet von einem irrlicht
und weiter wie schmerzhaft ist das
abstoßen der flügel für die termiten
um dann ein leben im untergrund zu führen

während ich dies schreibe atmen die kröten
hörbar ein und aus als würden sie sehr laut
schnarchen was sie damit wollen bleibt mir
schleierhaft wie das meiste was tiere so tun

© Raphael Urweider
from: unveröffentlicht
Audio production: Haus für Poesie, 2022

tropska tuga
13.12.2020.

塞尔维亚文

neverovatno nervozne pahuljice

ti leteći termiti

koji se nikada ne sudaraju ali uvek

udaraju u ulične lampe


napokon su spremni za oplodnju 

mogu da lete ali se onda bore 

oko ovog hladnog svetla nalik kraljici 

bolno skretanje i pomisao 


da uzalud troše sposobnost leta

na ovu lampu teško je

biti svestan sebe u toj vrevi

tih hiljada uspaljenih ikarusa 


promašen let i polomljen kompas

ne dovoditi u vezu sa sobom

koliko ima dana sa krilima

koliko takvih dana bi trebalo ignorisati 


i promašeno letenje predvođeno varljivom svetlošću

i to koliko je za termite 

bolno odbacivanje krila

da bi zatim vodili život pod zemljom


dok ovo pišem dišu žabe krastače 

glasno udišu i izdišu kao da bučno

hrču šta tim žele da postignu ostaje mi 

tajnovito kao i skoro sve što rade životinje

Prevod na srpski Maša Seničić
prevod je nastao u okviru radionice VERSschmuggel u vreme Festivala poezije u Berlinu 2022.

tropische trauer
11.12. 2020

德文 | Raphael Urweider

ich weine und die kröten röhren
die zikaden sind auf hundert prozent
autos fahren vorbei mit viel mehr bass
als ps und verklingen selbstbewusst

das ist keine verschwörung nichts
lässt sich so leicht erklären
hinten rechts ist schon seit stunden
wetterleuchten aber kein einziger donner

kein tropf regen kein wort erlösung
ich weine nicht weil ich verzweifelt wäre
ich bin im wenigstens gefangen
wenigstens röhren die kröten

wenigstens sirren die zikaden himmel
wenigstens ist da energie die sich
sonstwo entlädt gegenüber schreien noch
leute fröhlich wohl weiter weg erprobt

ein hund sein revier das alles sollte doch
verwertet werden können die zornigen roten
augen der antennen das dümmliche glotzen
der strassenlampen tröstlich die luft so warm

wie tränen ein wenig kühler als die haut die
berührt wird von lüftchen wie von nüchternen
fingern die nicht hilfe leisten wollen nur
herausfinden was berührung ausmacht

© Raphael Urweider
from: unveröffentlicht
Audio production: Haus für Poesie, 2022

tropska tuga
11.12.2020.

塞尔维亚文

plačem a žabe krastače riču 

cvrčci su stoprocentno uzbuđeni

iz kola dopire mnogo više basa 

nego konjske snage i stišava se samouvereno


tu nema zavere ničega 

što se da tako lako objasniti

desno u daljini se već satima vidi 

sevanje ali ni jedan grom


ni kapi kiše nijedne reči spasenja 

ne plačem zato što sam očajan

barem me zarobljava

barem riču žabe krastače 


barem zuje cvrčci nebesa

barem je tu energija koja

se prazni negde tamo preko puta još uvek 

viču ljudi veselo verovatno negde dalje ispituje


neki pas svoju teritoriju to bi sve trebalo 

da bude upotrebljivo ljute crvene 

oči antena glupo zurenje 

uličnih lampi utešan vazduh tako topao 


kao suze malo hladniji od kože koju

dodiruje povetarac kao trezveni

prsti koji ne žele da pruže pomoć već samo

da opipaju šta se dogodi nakon

Prevod na srpski Maša Seničić
prevod je nastao u okviru radionice VERSschmuggel u vreme Festivala poezije u Berlinu 2022.

tropische trauer
12.12. 2020

德文 | Raphael Urweider

ja es gibt diese trauer diese ja
tropische trauer wenn feiner regen fällt
kaum hörbar auf dächern in rinnen
und es dunkler wird als gewohnt nachts

und ich mich erinnere als wäre es schon fast
um mich geschehen mich erinnere an schnee
und helle während hier quartiere sich
nacheinander seufzend stromausfällen hingeben

und die strassen fast dampfen und
nichts unter zwanzig grad fällt
trauer der nächte bei tagestemperaturen
in der fast nicht auszuhaltenden stille

dieses feinen regens der teil der kleidung wird
komisch dass die farben am tag bestimmt werden
und wir die nächtlichen nicht sehen
wir benennen dieses harte gras am tag

und sehen nicht sein grauorange im licht
der noch nicht stillgelegten raffinerie
in der es vor wenigen tagen eine explosion gab
und viele anwohner umkamen dabei

es riecht hier nach totem hier neben der raffinerie
nach altem aus der erde geholtem organischem
material das nicht ans tageslicht gebracht
nicht der erde entrissen werden sollte

es riecht hier nach einem ort an dem es
keine anwohner geben sollte doch braucht
diese von menschen für menschen gemachte
fabrik die sich nicht um menschenleben schert

menschen in der nähe die sie in gang hält
die maschinen die lastwagen die kräne
schweiss blut und tränen menschen die zu
wenig verdienen um in sicherer distanz zu leben

ich blicke vom balkon auf diese kaltorangen lichter
der raffinerie herunter während die feinen
regentropfen behutsam an meinen zehen
knabbern wie diese kleinen japanischen fische

© Raphael Urweider
from: unveröffentlicht
Audio production: Haus für Poesie, 2022

tropska tuga
12.12.2020.

塞尔维亚文

ta tuga postoji upravo ta 

tropska tuga kad pada sitna kiša

jedva čujno na krovove u oluke

i noć postaje mračnija nego što je inače


i kada se sećam kao da je već 

gotovo sa mnom sećam se snega

i svetlosti dok ovde kvartovi 

jedan za drugim izdišu prepuštaju se nestanku struje


i ulice gotovo isparavaju 

nigde ne pada ispod dvadeset stepeni 

tugovanje noći pri dnevnim temperaturama

gotovo je nemoguće izdržati tišinu 


ove sitne kiše koja postaje deo odeće

čudno je što boje određujemo danju 

a one noćne ne vidimo

imenujemo ovu krutu travu danju


a ne vidimo njenu sivo-narandžastu boju pod svetlima

rafinerije koja još uvek radi 

u kojoj je pre nekoliko dana bila eksplozija

i mnogi su stanovnici poginuli


ovde miriše na mrtvo ovde pored rafinerije

na staro na izvađeno iz zemlje na organski 

materijal koji nije trebalo izneti na svetlo dana 

nije ga trebalo oteti od zemlje 


ovde miriše na jedno mesto u kojem

ne bi trebalo da bude stanovnika ali ovoj 

fabrici koja ne brine za ljudske živote

izgrađenoj od ljudi za ljude potrebni su


ljudi u blizini koji drže u pogonu

mašine kamione kranove

znoj krv i suze ljudi koji premalo zarađuju

da bi živeli na sigurnom rastojanju 


gledam sa balkona na ta hladno-narandžasta svetla

rafinerije dok sitne kapi kiše

oprezno grickaju moje nožne prste

kao one male japanske ribice

Prevod na srpski Maša Seničić
prevod je nastao u okviru radionice VERSschmuggel u vreme Festivala poezije u Berlinu 2022.