Dijana Matković
Translator
on Lyrikline: 2 poems translated
from: 克罗地亚文 to: 斯洛文尼亚文
Original
Translation
SUSJEDIMA (MOJE MESO JE JUTROS SPUŠTENA ZASTAVA)
克罗地亚文 | Marko Pogačar
Med se topi u čaju, potpuno, za razliku od mene u tebi
i tebe u ozbiljnoj glazbi,
predugi telefonski pozivi, nikada mjesta kad trebaš
slobodan stol, uvijek pokvareni liftovi,
stepenice razmotane u beskonačnost, kao razgovor o politici,
i baš kada netko primijeti da se totalitarizam i demokracija
razlikuju samo u brojevnom sustavu
nestane slike i sve nanovo počinje: glasovi cure iz zidova,
potpuno bestjelesni, večer se spušta na dlanove, kao rudar
u jamu, ipak, cipele ostavljene
pred vratima dokazuju da postoje živi. ali što znači živjeti,
dok zima dolazi kotrljajući se kao hladni dah iz mog grla,
i svija gnijezdo u tamnom alfabetu; svi ti užurbani nepoznati
ljudi s poznatim imenom, popodne prelomljeno na dvoje, kao Koreja,
čaj u kojem je med već do kraja otopljen, nerazdvojivo,
i ta viskozna otopina je ljubav; kako stići do tebe; kako te dohvatiti?
from: Poslanice običnim ljudima
Zagreb: Algoritam, 2007
Audio production: Literaturwerkstatt Berlin 2010
SOSEDOM (MOJE MESO JE ZJUTRAJ SPUŠČENA ZASTAVA)
斯洛文尼亚文
Med se topi v čaju, popolnoma, za razliko od mene v tebi
in tebe v resni glasbi,
predolgi telefonski pogovori, nikoli prostega sedeža ko hočeš
sesti, vedno pokvarjena dvigala,
stopnice razvlečene v neskončnost, kot pogovori o politiki,
in ravno ko nekdo opazi da se totalitarizem in demokracija
razlikujeta samo po številčnem sistemu
zmanjka slike in vse se znova prične: glasovi tečejo iz zidov,
povsem breztelesni, večer se spušča na dlani, kot rudar
v jamo, a vendar, čevlji puščeni
pred vrati dokazujejo da obstajajo živi. a kaj pomeni živeti
ko zima prihaja kotaleča se kot hladna sapa iz mojega grla
in gnezdi v temnem alfabetu; vsi ti hiteči neznani
ljudje z znanim imenom, popoldne prelomljeno na dvoje, kot Koreja,
čaj v katerem se je med že do konca stopil, neločljivo,
in ta viskozna raztopina je ljubezen; kako priti do tebe; kako te doseči?
PERMANENTNA REVOLUCIJA JEZIKA LJUBAVNE POEZIJE. UMORNIM TROCKISTIMA
克罗地亚文 | Marko Pogačar
Kako, godine 2007., pisati ljubavnu poeziju?
ovo je vrijeme gusto od ljubavi.
svi nas, naime, umjereno vole.
teorija govori o potpunom izostanku kretanja.
tržište kaže: ako govoriš o ljubavi,
govoriš o bogu, ili obrnuto.
Pogačar misli: sve je bog = bog je ništa.
bombarder prepun opasnog značenja.
ali negdje u kutku te ljubavi, kada je pritisneš uz zid,
izrasta nešto bezrezervno.
rezervat uzimanja i davanja.
i u njemu baobab čijom se krošnjom uspinješ k nebu.
na kraju znaš: jedina strašnija stvar od fašizma
je umjereni fašizam.
from: Poslanice običnim ljudima
Zagreb: Algoritam, 2007
Audio production: Literaturwerkstatt Berlin 2010
PERMANENTNA REVOLUCIJA JEZIKA LJUBEZENSKE POEZIJE. UTRUJENIM TROCKISTOM
斯洛文尼亚文
Kako, leta 2007., pisati ljubezensko poezijo?
ta čas je gost od ljubezni.
vsi nas imajo, namreč, zmerno radi.
teorija govori o popolnem pomanjkanju gibanja.
trg pravi: če govoriš o ljubezni
govoriš o bogu, ali narobe.
Pogačar misli: vse je bog = bog je nič.
bombnik prepoln nevarnega pomena.
ampak nekje v kotičku te ljubezni, ko jo pritisneš ob zid,
raste nekaj brezrezervnega.
rezervat jemanja in dajanja.
in v njem baobab po katerega krošnji se vzpenjaš k nebu.
na koncu veš: edina stvar bolj strašna od fašizma
je zmerni fašizem.