Tomislav Kuzmanović 
Translator

on Lyrikline: 8 poems translated

from: 克罗地亚文 to: 英文

Original

Translation

Slova za kaleže

克罗地亚文 | Ivan Herceg

Uplašena si i blijeda
i samo mi se želiš svidjeti,
kao barska pjevačica
s dekolteom providnosti
i čašom šampanjca
umjesto svete vodice.

Ja sam u kutu
i jedini gost kafea
za jedinstvene ljubavnike
s pravom veta na bol,
prošlost i budućnost,
s mogućnošću da zauvijek
nestanu kad ugase se
pa upale svjetla.

Uplašena si i blijeda,
ja u kutu i gost,
a ipak pjevamo zajedno:
otvaramo slova za kaleže,
vodimo ljubav na stolu,
u noć, u noć.

© Ivan Herceg
from: Nepravilnosti
V.B.Z. Zagreb, 2007

Letters for Chalices

英文

You’re frightened and pale
and all you want is me to like you,
like a bar singer
with the cleavage of transparency
and a glass of champagne
in place of holy water.

I am in the corner
and the only guest in the café
for unique lovers
with the right of veto for the pain,
the past and the future,
with the possibility to forever
vanish when the lights go
off and on again.

You’re frightened and pale,
I’m in the corner and a guest,
yet still, we sing together:
we open letters for chalices,
make love on the table,
into the night, into the night.

Translated by Tomislav Kuzmanović

Platno

克罗地亚文 | Ivan Herceg

Praviš se da znaš da je jedan
najveći i najusamljeniji broj
i uvijek zaustiš: “Ti si jedan od…”,
a ja te prekinem jednim
prstom na usnama.

Pravim se da znam da se “Magnolija”
zauvijek vrti u jednom nevidljivom kinu
i da je naša spremnost za ludilo,
zbog pritiska u sunčanom spletu,
nervoze u malim prstima na rukama,
onim nepotrebnim, mojim i tvojim,
veća od odrezanih jezika ljubavnika
na zamrljanom platnu privida
čije krajeve vuku Bog i vrag.

Pravimo se da znamo što je život.
Ako ga dotaknemo, može biti
zastor, zid, nadgrobna ploča.
Kad ga samo promatramo,
onda je ljudsko lice, koža,
krvava i pokvarljiva.
Kad nam dosadi, jedno drugom
odgrizemo prste i igramo se sjena.

Pravimo se da znamo što je platno.

Pravimo se da je jedno,
pravimo se da smo jedno.

© Ivan Herceg
from: Nepravilnosti
V.B.Z. Zagreb, 2007

Canvas

英文

You pretend that you know that one is
the biggest and the loneliest number
and every time you say: “You are one of…”
and I stop you with one
finger on the lips.

I pretend that I know that Magnolia
always plays in one invisible theatre
and that our readiness for madness,
because of the pressure in the sun’s assembly,
nervousness in small fingers of our hands,
those unneeded, mine and yours,
is greater than cut out tongues of lovers
on the smudged canvas of illusion
whose ends God and the devil pull.

We pretend that we know what life is.
If we touch it, it can be
a curtain, a wall, a tombstone.
When we only watch it,
then it’s a human face, skin,
bloody and perishable.
When we get tired of it, we bite each
other’s fingers off and play shadows.

We pretend that we know what the canvas is.

We pretend that it is one,
we pretend that we are one.

Translated by Tomislav Kuzmanović

O nemogućim licima

克罗地亚文 | Ivan Herceg

Svaki te dan iznova poželim upoznati,
govoriti o svemiru i svim čudnim udaljenostima,
o svakom mogućem i nemogućem nebu,
svim mogućim i nemogućim ljubavima.

Znam, reći ćeš da glumim Boga, da izazivam,
da život nije vrijeme i da svijet nije ovo,
da kiša ne može promijeniti more i zemlju,
ali može rastopiti križ i lice.

Svaki te dan iznova poželim zaboraviti,
šutjeti o tome kako sam zalutao, kako me ne vidiš,
o sebičnosti i svojim drugim dimenzijama,
svim mogućim kapima i nemogućim licima.

© Ivan Herceg
from: Nepravilnosti
V.B.Z. Zagreb, 2007
Audio production: Croatian P.E.N. center

About impossible faces

英文

Every day I want to meet you again,
talk about the universe and all those odd distances,
about every possible and impossible sky,
every possible and impossible love.

I know, you’ll say I’m playing God, that I’m provoking,
that life is not time and the world is not this,
that the rain can’t change the sea and the land,
but it can melt the cross and the face.

Every day I want to forget you again,
not to speak about how I got lost, how you don’t see me,
about selfishness and my other dimensions,
all possible drops and impossible faces.

Translated by Tomislav Kuzmanović

utorak

克罗地亚文 | Branko Čegec

još s vrata osjetila sam kako me gleda.
srednje visine, krupnih ramena, prosijede kose.
ne znam je li bio nijemac. nisam čula kako govori.
čučala sam nad kutijom s ribljim paštetama i lijepila cijene.
bijela, visoko raskopčana kuta; tek tada sam shvatila previsoko.
ispod nisam imala ništa. bilo je sparno, a kuta ionako
ne ostavlja mnogo prostora. voljela sam zaboraviti gaćice.
mislim da nisam osobito lijepa. sitna sam i pjegava,
no vitkih, otočkih nogu, oblikovanih kamenom i šipražjem.
dorađenih valovima, naizmjence jugom i burom.
možda nisam ljepotica, ali noge su mi stvarno lijepe.
on je stajao skamenjen. nije mogao odlijepiti pogled.
kao da nikad nije vidio ženski čuperak. ili ga, moguće,
nije vidio ispod bijele kute. ona mu je davala
posebnu mekoću i zagonetnost. i ta mala kovrčica
što se isticala u kontralihtu: kao da sam bacila golu udicu
u more iza punte, a riba je zagrizla istočasno i sad je
ni ne pokušava ispustiti. već sam namjeravala ustati,
kad me pogled prikovao za kutiju. nisam se uspjela mrdnuti.
bila je to hipnotička paraliza, ili neki teži slučaj.
priču je sjebao neki talijan s debelom gospođom.
ušao je u dućan i galameći protutnjao između svih
kupaca. zajedno s gospođom ispriječio se između nas,
ispred hladnjaka s mlijekom i sirevima.
lijepi su trenuci očito kratki. vidjela sam prosijedu glavu
kako se udaljava prema blagajni. ustala sam i zakopčala
tri slučajno otkvačena gumba. je li danas utorak?
nakon posla ostat ću u kući. od nekih dana ne treba tražiti više.

2004-8-10

from: Tamno mjesto
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Tuesday

英文

I felt his gaze the moment he entered.
medium height, broad shoulders, grey hair.
maybe from germany. I didn't hear him speak.
I crouched above the box with fish pate, pasting prices.
my white duster heavily unbuttoned, almost completely, I realized.
nothing underneath. it was a sultry day, and a duster
makes you feel cramped. I liked to leave my panties at home.
I'm not especially pretty, the way I am, delicate and freckled,
though with tall islanders legs, shaped by rocks and thickets.
finished by waves, scirocco and gale taking turns.
maybe I'm not a beauty, but my legs are really lovely.
he stood petrified. couldn't avert his eyes.
as if he never saw a woman's tuft. or, perhaps,
he never saw it under a duster. it gave it
a special softness and enigmatic quality. and
that little curl shiny in the counterlight: as if I
flung a fish-hook behind a cape and a fish swallowed it
instantly and wouldn't let it go. I already intended
to get up, when his stare pinned me down. I couldn't move.
it was a hypnotic paralysis, or even something worse.
then the story got screwed up by an italian with a fat lady.
he walked in, yelling and storming between the customers.
together with that woman he positioned himself between us,
in front of the refrigerator with milk and cheeses.
nice moments are clearly short-lived. I saw the grey head
move to the cashier. I rose and buttoned up
three accidentally loose buttons. is it tuesday today?
after work i'll stay home. that's all one gets from certain days.

Translated by Tomislav Kuzmanović

TVOJE ZGUSNUTO SUNCE

克罗地亚文 | Marko Pogačar

Kako se malim kandžama popeti gore u maslinu,
ostati crna gušterica i preživjeti propast sunca?
svaka je maslina ugasla zvijezda,
a male kandže su sve što imamo.

i to je tajna gravitacije, nestanak svjetlosti koja se njiše
zgusnuta u našim metalnim tijelima.
naše su kandže naša taština, otac ih jednim potezom strese
s čipkaste balkonske zavjese.

svijet je ogromna pedikerka Milena, ona ih sigurnom rukom tamani,
ona pjeva o sole mio, naše kandže su prezrela, gola ljepota
ljubav je naš dug prema mrtvima.

© Marko Pogačar
from: Poslanice običnim ljudima
Zagreb: Algoritam, 2007
Audio production: Literaturwerkstatt Berlin 2010

YOUR CONDENSED SUN

英文

How to climb the olive tree with those little claws,
stay a black lizard and survive the sun’s collapse?
every olive is an extinguished star,
and little claws are all we have.

and that’s the secret of gravity, the disappearance of light that swings
condensed in our metal bodies.
our claws are our vanity, the father shakes them off
the laced balcony curtain in one move.

the world is the giant pedicurist Milena, she eradicates them with a safe hand,
she sings o sole mio, our claws are an over-ripe, naked beauty
love is our debt to the dead.

Translated by Tomislav Kuzmanović

sir i masline

克罗地亚文 | Branko Čegec

selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.
ona slijedi pri˙u o otoku, velikom i pustom, ili se tako čini,
jer ljudi su uglavnom turisti, koji dolaze i odlaze,
a na otoku ostaju samo oni koji nikada nigdje nisu uspjeli pobjeći.
na otoku se ne nudi ništa cresko, jer to nitko ne proizvodi.
masline su posvud, a ulje je samo bračko.
ovce su posvud, a sir je samo paški.
da, janjetina: ona se sprema na specifičan način. u belom.
tek sam se danas sjetio da ne poznajem nikoga s cresa.
ni jednu jedinu osobu. i da sam davno, kao apsolvent
jugoslavistike poslao molbu za posao u cresu. i bio primljen.
i da prije toga nikad nisam bio na cresu. i da me uhvatila
silna panika. i da sam smislio neku odvratnu laž. i da
nikad nisam otišao ni vidjeti kakav je to posao zapravo.
i da nikad kasnije nisam ni pokušavao tražiti posao na školi,
jer opet bi me mogli primiti, a to zna˙i da sam u gabuli,
teškoj gabuli, jer i neko bi drugo mjesto moglo biti
napušteno i tužno poput cresa u studenom.
ali, čovječe, ovaj je otok prekrasan, vjerojatno i ljepši
nego sada kada horde talijana i slovenaca,
hrvata, francuza, nijemaca njuškaju po svakoj rupi,
prevrću svako ovčje govno, zaviruju iza svake zavjese,
i odlaze ne vidjevši ništa: odlaze bez mirisa u nosu i
okusa u ustima, jer jeli su ćevapčiće s lukom
i pljeskavicu s kajmakom, i pili su laško pivo ili ožujsko
namačući tjestasta dupeta u bistrim šljunčanim uvalama.
selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.

2004-8-9

from: Tamno mjesto
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Cheese and Olives

英文

dragozetići village is on the island’s far northwest.
just outside porozina ferry port.
steep approach, narrow streets, houses with terraces,
a church and an old italian school: a huge building with big
broken windows because long nothing happens in it.
the only place that emits fullness is filled with emptiness.
it follows the story of the island, big and deserted, or it just seems so,
because people are mostly tourists, who come and go,
and only those who never managed to escape stay on the island.
there’s nothing of cres on the island, because no one produces anything.
olives everywhere, but the oil is only from bra~.
sheep everywhere, but the cheese if only from pag.
yes, lamb meat: they have a special way of preparing it, in belo.
today i remembered that i don’t know anyone from the island of cres.
not a single person. and that long ago, in my last year of studies in the
south slavic department, i applied for a position on cres. and got accepted.
and that never before i had been on cres. and that i
panicked horribly. and that i came up with a disgusting lie. and that
i never actually went to see what kind of a job this was.
and that never after that did I look for a job at a school,
because i might get accepted, and this would mean trouble,
up to my neck, because some other place could also be
abandoned and sad like cres in november.
but, man, this island is beautiful, probably even more beautiful
than when hordes of italians and slovenes,
croatians, french and germans sniff at every hole,
turn every sheep shit over, peek in behind every curtain,
and then leave without having seen anything: they leave without a smell in their noses and
a taste in their mouths because they ate kebabs with onion
and burgers with sour cream, and drank laško or ožujsko beer,
soaking their dough-like behinds in crystal graveled coves.
dragozetići village is on the island’s far northwest.
just outside porozina ferry port.
steep approach, narrow streets, houses with terraces,
a church and an old italian school: a huge building with big
broken windows because long nothing happens in it.
the only place that emits fullness is filled with emptiness.

2004-08-09

Translated by Tomislav Kuzmanović

ronjenje na dah

克罗地亚文 | Branko Čegec

yves mi je poslao sms:
jedna me talijanka već  treći dan gleda pod vodom.
i ja gledam nju. dolje smo goli i sami. gore se ne poznajemo.

rekao sam mu, u našem svakodnevnom slengu:
bi kul! stej vel! nakon toga je, po podacima iz sljedeće poruke,
ponovno zaronio, jer "je dolje mirno i neponovljivo lijepo".
razumio sam njegov vapaj, na drugoj, udaljenoj obali.
zatim sam zaronio u orijentalne priče marguerite yourcenar:
otputovao u kinu, pa u kotor, dubrovnik, pa opet izronio
melankolično, makar to više ni približno nije u modi.
vidio sam nekoliko talijanki, četiri čehinje i sedam tustih mađarica.
vidio sam suncobran koji se vrpoljio u ritmu tijela,
vidio sam i jedne modre, neumorne i preduboke oči:
htio sam u sebi zatomiti strast za ronjenjem, ali nisam
mogao skinuti pogled, nisam mogao nataknuti sunčane naočale,
uopće: nisam se mogao pomaknuti s mjesta u pijesku,
u koji sam, staloženo i nijemo, tonuo i tonuo.

2001-08-18

from: Tamno mjesto
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Free Diving

英文

yves sent me a text message:
for three days now some italian girl’s been watching me under water.
i watch her too, down there we’re naked and alone. on the surface
we don’t know each other.

i replied in our everyday slang:
be cool! stay well! after that, according to the next message,
he went under again, because “down there it’s calm and unbelievably beautiful.”
i understood his cry on that other, distant shore.
then i dived into marguerite yourcenar’s oriental stories:
made a trip to china, then kotor, dubrovnik, then i surfaced again
melancholically, even though that’s not in vogue anymore.
i saw several italian, four czech and seven plump hungarian girls.
i saw a sunshade twisting in the rhythm of the body,
i saw a pair of blue, tireless and bottomless eyes too:
i wanted to fight the desire for diving, but i couldn’t
look away, i couldn’t put my sunglasses on,
in general: i couldn’t move from my place in the sand,
in which, calmly and silently, i sank and sank.

2001-08-18

Translated by Tomislav Kuzmanović

pjena dana

克罗地亚文 | Branko Čegec

nakon dva sata nervozne vožnje po makadamskoj
cesti ušli smo, još vreli od puta, u automatsku
autopraonicu. iz mnogobrojnih je mlaznica
sunula gusta pjena i vidik se u vozilu sasma zamračio.
uzela sam njegovu desnu ruku i privukla je na svoje koljeno.
slika svijeta u hipu se promijenila: kao da ga je
ošinula adrenalinska metla, šmugnuo je rukom
prema gore: vlaga je probila gaćice brže od slapova
koji su se rabijatno slijevali niz svijetle padine vozila.
naglim je pokretom istu ruku zavukao ispod moje guze,
ne pomičući se sa sjedala, i tankim nervoznim srednjakom
počeo dirigirati ratnu izvedbu beethovenove devete,
meni uglavnom znane iz paklene naranče: filharmonija,
jedan poznati židovski solist teško pamtljiva imena,
jedna treptava svjetiljka daleko od pozornice
i ruka koja dirigira energičnim pokretima.
sagnula sam se brzinom jaguara i tako mu
otvorila put. jednim trzajem rascvala sam zatvarač
na njegovim tamnoplavim bermudama s džepovima
sa strane i veseli, lijepo oblikovani kurac već mi se
koprcao u ustima. snažno sam svrdlala jezikom,
sve dok me sladunjavi preljev nije
podsjetio na okolnosti. po satu na armaturi
prošle su četiri minute, ako sam dobro zapamtila
vijeme ulaska. veliki višecjevni fen sušio je
automobil koji se ljeskao pod nepodnošljivim
svjetlom još vreloga ljetnog popodneva.
upalilo se zeleno na semaforu i on je
rutinskim pokretom ubacio u brzinu.
blagajnica na izlazu lijeno je
mahnula pozdrav.

2001-08-26

from: Tamno mjesto
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Day’s Spume

英文

after two hours of nervous ride on a dirt
road, we drove, still hot from the trip, into an automatic
car wash. thick foam darted out of
numerous jets and the view from the vehicle got completely dark.
i took his right hand and placed it on my knee.
the world changed in a second: as if some
adrenaline broom had swung at him, he drove his hand
up: moisture broke through the panties faster than the streams
that fiercely flowed down the vehicle’s shiny slopes.
in a sudden jerk he stuck the same hand under my butt,
not moving from his seat, and with his thin, nervous middle finger
began conducting the war rendition of beethoven’s ninth,
which i knew only from a clockwork orange: philharmonic orchestra,
a well-known jewish soloist with a name difficult to remember,
a shimmering lamp far from the stage,
and a hand conducting energetically.
i went down as fast as a jaguar and thus
showed him the way. in a single move i let the fly
on his dark blue shorts with pockets on the side
burst into flower and a happy, nicely shaped dick was already
wriggling in my mouth. i drilled my tongue with gusto,
until the oily overflow reminded me
of the circumstances. the dashboard clock showed
four minutes had passed, if i remembered
the entry time right. a huge multipiped fan blew warm
air on the car that glistened in the unbearable
light of yet another hot summer afternoon.
the traffic light turned green and he
routinely put the car in drive.
at the exit the cashier lazily
waved goodbye.

2001-08-26

Translated by Tomislav Kuzmanović