Roberta Dapunt

意大利文

Tvrtko Klaric

克罗地亚文

la mia confessione fedele

Curo i prati come il pavimento della mia casa,
guardo l’erba come il tappeto sul quale
allignano i figli e un tempo contento.
Non vi è obbligo di appartenenza.
Ogni filo d’erba è una spettanza,
il diritto per l’umiltà di un altro
che l’ha preceduto e che io ho falciato,
raccolto e scelto per necessità e dottrina.
Pulire i prati è levare loro i sassi e contarli,
come un atto di compassione
ad ogni riverenza che gli concedi.
È raccogliere terra sputata dal fondo e seminarla,
di nuovo, in segno di generosità verso essa.

È forse un lavoro ingrato e fermo al punto di partenza
ma è anche la mia confessione fedele,
la coscienza che mi riconosco adosso,
di essere qui anche per questo.

© Giulio Einaudi Editore
从: la terra più del paradiso
Giulio Einaudi Editore, 2008
录制: Haus für Poesie / 2016

moja vjerna ispovijed

Njegujem livade kao pod svoje kuće,
gledam travu kao sag na kojem
korijene puštaju djeca i neko zadovoljno vrijeme.
Nema obaveze pripadanja.
Svaka je vlat trave neka nadležnost,
pravo zbog poniznosti neke druge
koja ju je pretekla a ja ju pokosila,
pokupila i odabrala po nuždi i nauku.
Čistiti livade znači uklanjati sa njih kamenje i brojiti ga,
poput čina samilosti
pri svakom naklonu koji mu iskažeš.
Znači prikupljati popljuvanu zemlju sa dna i zasijati je,
iznova, u znak velikodušnosti prema njoj.

Možda je to nezahvalan posao i nepomičan sve do polazišta
ali je i moja vjerna ispovijed,
savjest koju prepoznajem u sebi,
da tu sam i zbog toga.

S talijanskog izvornika na hrvatski preveo: Tvrtko Klarić