Glasak

Kao da ponovo odnekuda čujem
Onaj usamljeni (hijeroglifski) glasak

Koji mi je i do sada
Ponekad
Nejasno šaputao:

"Hvala ti što si rekao
Ono što sam i ja razumeo... Jer da nisam
I ja to isto tako zamišljao:
Ne bih te ni ja
Do kraja
Uvek
Mogao shvatiti..."

Samo

Ovog puta
Kao da razaznajem
I neke znake
Koje ranije
Nisam poznavao:

"Jedno te samo molim: nemoj
Da izvlačiš zaključke
Niti ikakve poruke... iz onoga
Što budeš opisao... Jer ih ni ja više nemam
U svojim mislima... Kako se ne bi
Ni u tome razlikovali... Bar nas dvojica
koji smo još jedini preostali..."

© Stevan Raičković
从: Stihovi iz dnevnika
录制: Radio Beograd / Radio Belgrade

Die leise Stimme

Als hörte ich wieder irgendwoher
das einsame (hieroglyphische) Stimmchen

das mir auch bisher
bisweilen
dunkel flüsterte:

“Danke dass du sagtest
was auch ich verstand... Denn wenn nicht
hätte ich ebenso gedacht:
Auch ich könnte dich
nicht immer
bis ins Letzte
verstehen…”

Nur

dieses Mal
unterscheide ich wohl
auch einige Zeichen
die ich früher
nicht kannte:

“Eines bitte ich dich nur:
Zieh keine Schlüsse
triff keine Aussagen... aus dem
was du beschreibst... denn auch ich habe keine mehr
in meinen Gedanken… dass wir uns auch darin
nicht unterscheiden... Wenigstens wir zwei
die noch als einzige übrig sind...“

Aus dem Serbischen von Astrid Philippsen