Radoslav Dabo
克罗地亚文
LAK
Usoda me vali. Včasih kot jajce. Včasih me
s šapami lomasti po bregu. Kričim. Upiram se.
Ves svoj sok zastavim. Ne smem tega delati.
Usoda me lahko utrne, to sem že začutil. Če
nam usoda ne piha na dušo, zmrznemo v hipu.
Preživljal sem dneve v strašni grozi, da sonce
ne bo več vzšlo. Da je to moj poslednji dan.
Čutil sem, kako mi svetloba polzi iz rok, in če
ne bi imel v žepu dovolj quarterjev in bi Metkin
glas ne bil dovolj mil in prijazen in konkreten
in stvaren, bi mi duša ušla iz telesa, kot mi
enkrat bo. S smrtjo je treba biti prijazen. Vse
je skupaj v vlažnem cmoku. Domovanje je, od koder
smo. Živi smo samo za hip. Dokler se lak suši.
从: Ambra
Ljubljana : Mihelač, 1995
录制: Študentska založba
LAK
Sudbina me kotrlja. Gdjekad kao jaje. Gdjekad me
kandžama lamata obalom. Vičem. Ne dam se.
Sav svoj sok založim. To raditi ne smijem.
Usud me može utrnuti, to sam već osjetio. Ako
nam sudba ne puše u dušu, u tren se smrznemo.
Dane sam živio u strašnoj stravi da sunce
više neće zagrijati. Da je to moj posljednji dan.
Ćutio sam da mi svjetlost puzi iz ruku i da
nisam imao dovoljno quartera u džepu i Metkin
glas da nije bio dovoljno mio i ljubazan i konkretan
i stvaran, tijelo bi mi napustila duša, što će se
jednom zbiti. Sa smrću bi trebalo biti
susretljiv. Domaja je odakle smo potekli.
Živi smo samo u trenu. Dok se lak ne osuši.
Prijevod Radoslav Dabo
Iz: Riva
Zagreb: Meander 1997