Noćni grabežljivci
Mokro je lišće na stepeništu. Lisičje riječi padaju
Teško i spori ih razvlači vjetar. Mačke se prikradaju.
Je' to opet Alvina plače: iz dimnjaka uzalud vuče
Svrpane, duge vlasi? K'o fanfare iz grla joj zvuče
Malene trube; korneti zločesto pušu; sve bruji.
Nekad su gudalom kucnut znali šumski slavuji.
Nema njihovog "tak-tak". Samo: "Ći-ći, ći-ći, ći-ći!"
Tetrijeb se glasa: "Doo-đi" a misli: "Kad ćeš otići?"
Sove hukću i jastrebi klikću, a lisica zavija, laje.
Zapijevaju sokoli kao u crkvi. Liturgija okrutna daje
Na znanje i meni i tebi da ništa ne vrijedi više
Od osjećaja života. Zalutaju pisma. Svejedno što piše,
Jer mimoilaze se i ljudi. Zadovolji sebe i u istom mahu,
Kad vidiš da skrećem već s ceste, reci: "Prah prahu."
从: Koreografija patnje
Zagreb: Konzor, 2002
录制: David Gazarov, 2008
Nocturnal Marauders
Wet leaves on a stairway. A slow wind still drawling
Weasel words from the night before. Cats prowling.
Is that little Alvina weeping: her long, unkempt hair
Stuck in the chimney again? It sounds like a fanfare
Of small trumpets. The impish noise of cornets blowing.
Only nightingales were using the technique of bowing.
No more 'jug-jug'. Now it’s: 'Pee-wit, pee-wit, pee-wit!'
Wildfowl crying 'come back' – actually meaning 'Leave it!'
Owls hoot and screech, hawks scream and foxes yelp;
Only falcons chant. Their all-purpose liturgy can help
You and me to understand that nothing really matters
As long as we feel alive. People cross like letters
On their way out of difficulties. Gratify your lust.
If I go off the main road, say just: 'Dust to dust.'