Branko Maleš

克罗地亚文

"this is not a love song"

u bijelim buketima tripera sam te ostavio,
u trafici ispred koje se gomila 500 tisuća
kineza i mongola na brzim vespama!
a i moja susjeda maričić je tu, kako ste,
gospođo? krade li vam sin još u poduzeću?
svi bi te rado vidjeli,
a ja ću te prodati; od zarađenih novaca
kupit ćemo nekoliko tvojih rođendana
i sve ćemo ih sabiti u jedan zlatni tjedan
Pa neka gori naše bogatstvo kao ratni film!
što volim biti bogat, visok i lijep, bit ću
asistent na filozofskom fakuletu i tu ću
otvoriti butik!
rinčice, ostani još malo u trafici, imaš li
dovoljno buketa? penisi su jeftini,
nitko se više ozbiljno ne bavi natalitetom;
zato je i tripera sve manje, jer je aluminij
preskup,
zato se sunce smanjilo, jer imam 35 godina
i pijem jogurt na balkonu i mislim kako je
svijet malen, mislim tko će me sada nazvati
i reći, branko, ti si glavna uloga u mom životu,
a ja mu odgovaran, ne, sada mnogo radim,
pozvonite drugiput
kako su lijepi asistenti na filozofskom fakultetu!

pojeo sam tombolu, alisu i svraku, popio sam,
zatim, 100 butelja bajki, jer sam bio mlad,
čisto iskušenje koje pliva kraul!
u društvu prašume svi su gledali mene,
bio sam beskrajan, kakve sam usne imao!
sjećate li se gospođo maričić?
sjećaš li se kad sam ruku gurnuo u zapaljenu
televiziju “jasna”? pocrvenjela je i počela
mijaukati!
sjećaš li se bijela blagajnice kad si bila sva
od stakla i kad si na meni jahala novim autoputom
do karlovca?
sjećate li se gospodo predsjednici kad sam s
devet godina napao kinu, mongoliju i japan?
bože, sjećate li se vi uopće ičega?

© Branko Maleš
从: Praksa laži
Rijeka: Izdavački centar Rijeka, 1986
录制: Udruga radio mreža, 2008

"this is not a love song"

in weissen tripperbuketts ließ ich dich zurück,
im kiosk, vor dem sie sich drängten, 500 tausend
chinesen und mongolen auf schnellen vespas!
auch meine nachbarin ist da, wie geht’s denn,
frau maričić? klaut ihr sohn noch immer in der firma?
alle würden dich gern sehen,
und ich werde dich verkaufen, vom geld
besorgen wir einige deiner geburtstage
und stopfen sie alle in die golden week
soll doch unser vermögen brennen wie ein kriegsfilm!
ach, wäre ich doch reich, groß und schön, ich werd
assistent an der philosophischen fakultät und dort
eine boutique eröffnen!
mein ringlein, bleib noch ein bisschen im kiosk, hast du
genug sträuße? penisse sind billig,
niemand befasst sich noch ernsthaft mit natalität;
daher gibt es auch immer weniger tripper, weil aluminium
zu teuer ist,
daher ist die sonne kleiner geworden, weil ich 35 bin
und joghurt trinke auf dem balkon und denke wie
klein die welt ist, denke wer wird mich jetzt anrufen
und sagen, branko, du bist die hauptperson in meinem leben,
und ich antworte ihm, nein, ich arbeite grad viel,
rufen sie ein andernmal an
wie schön sind assistenten an der philosophischen fakultät!

ich habe die tombola, alice und die elster aufgegessen, dann
100 pullen märchen ausgetrunken, ich war doch jung,
die reinste versuchung, ein guter crawler!
in der urwald-gesellschaft haben mich alle angesehen,
ich war grenzenlos – was ich für lippen hatte!
erinnern sie sich frau maričić?
weißt du noch, wie ich die hand in das brennende
fernsehgerät "jasna" gesteckt habe? sie wurde rot und fing an zu
zu miauen! erinnerst du dich weiße kassiererin wie du ganz
aus glas warst und auf mir rittst über die neue autobahn
bis karlovac?
erinnern sie sich, meine herren präsidenten, wie ich mit
neun jahren china angegriffen habe, die mongolei und japan?
mein gott, erinnern sie sich überhaupt an irgendetwas?

Aus dem Kroatischen von Matthias Jacob