Marko Pogačar
PREDMET (IZGUBLJEN, U SVOM PRETEŠKOM TEKSTU)
PREDMET (IZGUBLJEN, U SVOM PRETEŠKOM TEKSTU)
Sjedi za svojim stolom,
stišće šalicu (najmanju šalu)
čaja, prinosi je ustima, pije
i piše neprevodivo.
bez njega, cijelom dužinom,
kroz prozor bi pržilo sunce–
ovako bljesak, božji nišan,
korača njegovim pročeljem,
spuštenim čelom. bez njega riječi
ne odrvenjuju:
putuju između tijela i vremena
u snažno nigdje. proces je dug.
značenje zamorno. on sjedi za svojim
stolom, podiže šalicu, pije;
i to se pismo odmata kao predugi
pseći jezik, njega opsjeda misao
o usjevima. iz slova,
tamnog pregiba grada, glasovi izviru,
uspinju se, silaze i dugo šapuću: sjemenke
u nama nađite svoju zemlju.