Hadžem Hajdarević
Osa našeg glasa
Osa našeg glasa
Svojim glasom mi kružimo oko sebe
kao oko nestalne osi... Slušaju nas
anđeli od javorova lišća, slušaju
zapuštene postelje i sjene...
Taj krug dopire do blagoslovne boli
sveg što jest unutra il' što nije spolja.
U odjeku teku mjesečeve vode –
izvještaju bližnjih pristižu iz Raja.
Svojim glasom dotičemo nebesnice
i zagluhle otoke, sve prostrane
žitnice duše, zle uzle baštinjena straha...
Vrtimo glasom i svoje humke, blagdane
i bašče, brstimo lišće sa stabala svog žića,
u kući nas dočekuju ruže nevjestine, miris
lahkoumni još nas izdao nije...
Taj krug je netom granica našega carstva,
prostor osobne žudnje, vječito osipanje
u zvjezdani prah... A dušini metri
načas se zgrče u kolute daha, kako ih
ni slutnjom ko taknuo ne bi.