Andriana Škunca
Noćna pjesma
Noćna pjesma
Otječe noć. Sami smo i to je dobro. Može nam prići anđeo s napuštena
groblja, osvijetliti fenjerom pješčano lice. Njegov znak oblak je, postolje na koje
liježe prije svitanja.
U vlažnoj užadi iskrice planktona. Riblje ljuske skupljaju sol pristiglu u
zapusima s drugog mora. Bljesak svjetionika zasijeca katranastu crninu, čvrstu
opnu zaljeva.
Odasvud mrak. Čini se pougljenit će prostor koji se gasi skupa s
brodicama. Vjetar podiže mreže razvučene rivom. Između kamenih kocki
posušene alge. Škripe usidreni koćari.
Riba uhvaćena u očice prepleće se s ostacima svjetla. Noć skraćuje
prostor. Galebi hvataju odbačeno.