Slavica Šavli
slovenščina
Dvostruki život
Plutamo po svijetu u kojem se
ne govore imena, ni razlozi nesreće,
šuti se iz daljine i blizine,
govoriš na svojoj strani kreveta,
na svojoj strani života
koji sastavljaš i rastavljaš
kao masku za sjene
pod našim ukočenim tijelima.
Priznajem, iza mene je teorija sreće
u poljupcima na crno
i praksa nemira u svakom napuštenom danu.
Priznajem, negiram i tebe i sebe,
cijeli jedan život, pola tvoj, pola moj,
i Bogu nas za smrt nježno imenujem.
Plutamo po svijetu u kojem se
ne oprašta ništa, ni moć, ni nemoć,
voli se iz daljine i mrzi iz blizine,
šapćeš sad sama za sebe,
za drugu stranu života,
pola tvog, pola mog.
Iz: Nepravilnosti
V.B.Z. Zagreb, 2007
DVOJNO ŽIVLJENJE
Ploveva po svetu, v katerem se
ne izgovarjajo imena in ne razlogi nesreče,
molči se iz daljave in v bližini,
govoriš na svoji strani postelje,
na svoji strani življenja,
ki ga sestavljaš in razstavljaš
kot masko za sence
pod najinima otrplima telesoma.
Priznam, za mano je teorija sreče
poljubov na črno
in praksa nemira v vsakem zapuščenem dnevu.
Priznam, zanikam tebe in sebe,
eno celo življenje, pol tvoje, pol moje,
in za smrt naju nežno imenujem Bogu.
Ploveva po svetu, v katerem se
nič ne oprošča, ne moč ne nemoč,
ljubi se iz daljave in sovraži v bližini,
šepetaš zdaj sama zase,
za drugo stran življenja,
pol tvojega, pol mojega.