Ana Brnardić

hrvaščina

Višnja Fičor

slovenščina

ravnica

Putnici oprezno sjedaju
na klupe od skaja odlažući kapute boje kupine i suhe trave
Vlak posrće u noć poput slijepog pastira

U kupeu iz uglova suklja mrak koji se hrani bezvoljom
Uskoro ćemo, za pola sata, svi ujedno sljubiti lica uz prozore
u vlasti čudne vjere
da uz vlak, kroz anonimnu šumu
prateći naše osjećaje, čežnje, trče srne, divlje ptice
i bića koja se bude iz stabala

Na znak dirigenta, izmučene utrkom utvara
glave klonu u san

Mekana i crna ravan
dobiva ispupčine na kojima cvatu
noćni električni gradovi.

© Ana Brnardić
Iz: Postanak ptica
Zagreb: Hrvatsko društvo pisaca, 2009
Avdio produkcija: Croatian PEN Centre

RAVNICA

Potniki previdno sedajo
na klopi iz skaja in odlagajo plašče barve robide in suhe trave
Vlak se opoteka v noč kot slep pastir

V kupeju šviga iz kotov mrak, ki se hrani z brezvoljnostjo
Kmalu, čez pol ure, bomo vsi skupaj prilepili obraze na okna
prežeti s čudno vero
da ob vlaku, skozi brezimen gozd
spremljajoč naše občutke, hrepenenja, tečejo srne, divje ptice
in bitja, ki se budijo iz dreves.

Na znak dirigenta, izmučene od dirke prikazni,
glave omahnejo v sen.

Mehka in črna ravan
dobiva izbokline na katerih cvetijo
nočna električna mesta.

prevod: Višnja Fičor
Objavljeno v: Nastanek ptic, Dnevi poezije in vina, Beletrina, 2016