Tomica Bajsić

hrvaščina

Mindy Zhang

kitajščina

U KRUGOVIMA

čovjek hoda mirnije prema noći
                                                       koji u svom srcu nosi mnoge ponoći
                                                                                        Edvin Rolfe

kojiput mi se čini da živim posuđeno vrijeme
moji prijatelji mrtvi rasuti po grobljima
izbrisani s ploče nijedan nije dohvatio tridesetu
ti ljudi s kojima sam dijelio kruh
spavao u istim bunkerima hodao kroz istu
travu i noć penjao se na tenkovima i padao
licem u zemlju pritisnut mecima i granatama
(o slatka mirna zemlja koja poznaješ naše molitve)
njihovi duhovi sada dolaze u posljednjim glasovima:
ima li još soka? pita jedan koji će poginuti napadajući
čuvaj mi brata kaže drugi koga će ubiti tenk
treći se pokušava sjetiti tko je i odakle dolazi
dok mu se mozak polako gasi (pogođen je u glavu)
što ima tamo? pita četvrti i steže čašu bevande
pogleda uprtog u brda u kojima ga čeka zasjeda
a peti šuti ali njegove oči mogu reći:
                                   smrt.

kojiput mi se čini da sam prekinuo lanac
probudim se u noći bez zraka kroz
otvoreni prozor šumi četrnaest katova
(iz drvenih sanduka penje se miris spaljenog mesa)
Krist Iskupitelj je uvijek svježa rana u crnim oblacima
električne krijesnice jurcaju i proklinju i slave
vrijeme kada su se svinje hranile ljudima
ima dolje jedna kuća koja je prije sto godina bila plava
a sada nema krova i prozori su joj otvorene duplje
iznutra je ruševina ali čudno noću oživi
zaboravljeni balkoni pune se cvijećem i svjetlošću
okrugle crnkinje u turbanima naslanjaju se na
zahrđalu ogradu i mali odjeci njihova razgovora
šapuću da je tristo tisuća ljudi mrtvo na onim poljima
gdje su moje čizme ostale bez đonova
gdje su moje oči potonule u blato svemira a
srce mi je kao željezno uže otkinuto od sidra
prozviždalo kroz zrak u slijepim krugovima:
                                                bez cilja, bez cilja.

© Tomica Bajsić
Iz: Južni križ
Goranovo proljeće, 1998
Avdio produkcija: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

绕圈

有时候我好像活在借来的时间里
朋友都已死去,散落在墓地间
就这样从石板上擦掉了,没有一个活到30岁
这些人我曾经与他们分吃面包,
这些人我曾经与他们睡在同一个沙坑里
这些人我曾经与他们走过同一个草地,爬上同一辆坦克又倒下
我的脸摔在地上,盖满子弹和弹壳
(噢亲爱的安静的大地你知道我们的祈祷)
他们的幽灵时常返回,随着最后一个回声:
还有果汁吗?一个将要在攻陷中死去的人问道
照顾一下我弟弟,另一个将被坦克压死的人说道
第三个努力回忆他是谁,从哪里来
他的大脑正在慢慢关闭(头部中伤)
那边是什么?第四个手里攥着一杯红水酒,问道
他的目光固定在山上,那里已为他设下埋伏
第五个无声,但他的眼睛宣告:
死亡。

有时候我感觉仿佛散了架
半夜起来喘不过气
隔着敞开的窗子听到阴间的嗡嗡声
(闻到木棺材里散发出来的人肉烧焦后的糊味)
基督救世主是乌云中一个持久的新鲜伤口
电萤火虫奔忙,诅咒,庆祝
猪食人体肌肤的日子
那里有一所房子,一百年前曾经是蓝色的
现在是一个没有屋顶的废墟,无框架的窗户看上去像空洞的眼窝
里面是残骸,但不知何故一到夜间就活了过来
被遗弃的阳台上到处是鲜花和灯光
一位圆圆的黑女人带着头巾
从生锈的栅栏那边靠过来听它们谈话的细小回声
它们低声说有三十万人死在那些田野上
在那里我的靴子丢了靴底
在那里我的眼睛淹没到宇宙的泥土里
在那里我的心脏像根铁绳子,从锚上切断
嗖嗖地穿过空中,盲目地转圈:
漫无目的,漫无目的。

明迪 译 Translated by Ming Di (aka Mindy Z)