Ivica Prtenjača

hrvaščina

Blažena Radaš

nemščina

JUTARNJA PJESMA

Zaspao sam, a po meni se
valjao mjesec,
zvijezde su me kidale u krpice svile,
sanjao sam hod po šumi,
jednu bijelu ruku,
koja me vodi.
Teško je bilo
ujutro ustati, uvijek oko osam,
u stanu iznad mene, netko tuče
meso,
svaki dan isto.
Primjećujem previše stvari i
ne mogu se opustiti.
Tratim život,
da,
tako je.
U snu iz kojeg ne želim izići
još su me u toj šumi slijedile oči
pune sljepila,
ipak sam to volio.
Bilo je vlažno i hladno,
ali samo pred jutro,
u samu zoru
dok se dizalo sunce.
Između bijega i straha
nemam što birati,
nešto me potapa
i drži u sebi.
Po svoj prilici to će trajati.
A onda ću začuti zvuk vrata
koja se otvaraju i zrak koji
pada u sobu sleđene tišine,
zrak koji smo nekad punili riječima.
I to će biti sve.

Iz: Uzimaj sve što te smiruje
Meandar, 2006
Avdio produkcija: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

MORGENGEDICHT

Ich war eingeschlafen
und der Mond
wälzte sich auf mich,
die Sterne rissen mich in Seidenfetzen,
ich träumte von einem Gang durch den Wald,
von einer weißen Hand,
die mich führte.
Es war schwer
morgens aufzustehen, immer gegen acht
klopft jemand Fleisch
in der Wohnung über mir,
jeden Tag.
Ich bemerke zu viele Dinge und
Kann mich nicht entspannen.
Ich vergeude Leben
ja,
so ist es.
Im Traum, aus dem ich nicht herauskommen will
sind mir in diesem Wald auch Augen gefolgt,
voller Blindheit,
und trotzdem mochte ich es.
Es war feucht und kühl,
doch nur gegen Morgen,
in der Dämmerung,
als die Sonne aufging.
Zwischen Flucht und Angst
habe ich keine Wahl,
etwas taucht mich unter
und hält mich in sich/fest.
Allem Anschein nach wird das dauern.
Aber dann höre ich das Geräusch der Tür,
die sich öffnet und Luft, die
ins Zimmer eisiger Stille fällt,
Luft, die wir früher mit Worten gefüllt haben.
Und das ist alles.

Prevela hrvatskog Blažena Radaš