Ivica Prtenjača

hrvaščina

Blažena Radaš

nemščina

SUDBINA

Živim u prizemlju,
iznad mene, moja susjeda,
profesorica hrvatskoga
čita iz taloga kave,
zavrti šalicu, ta kretnja je
toliko precizna,
da u talogu ostaju same
ozbiljne stvari.
Vidim putovanje, voli te,
neizlječivo je, ovo je laguna,
rodit ćeš…
Ja pijem espresso i kad pogledam
uvis vidim da su mi ozbiljno
zakrčeni pogledi u nebo,
moja susjeda čita iz taloga,
i što joj mogu?
Iziđem van,
sjedim pred zgradom,
na klupici, vrtim se,
gledam u njene prozore,
je li moguće da je to samo
pola problema?
Ispod mene, u suteren,
uselila je mlada obitelj,
žena i njene prijateljice,
također često,
okrenu šalice, čekaju,
a onda opet isto,
ovaj put malo više o razvoju djece,
manje o putovanjima,
manje o nepotrebnim slikama raja.
Kako mi se to dogodilo
da ne mogu ni gore ni dolje,
da mogu samo lijevo i desno,
naprijed i natrag,
i tko će me pronaći u svojoj šalici
kad tako malo izlazim,
tako se malo i predvidljivo krećem.

Iz: Uzimaj sve što te smiruje
Meandar, 2006
Avdio produkcija: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

SCHICKSAL

Ich wohne im Erdgeschoss,
meine Nachbarin über mir,
eine Kroatischlehrerin,
liest aus dem Kaffeesatz,
sie dreht die Tasse um, so präzise
ist diese Bewegung,
dass im Satz
lauter ernsthafte Dinge zurückbleiben.
Ich sehe Reisen, liebt dich,
unheilbar, eine Lagune,
Kinder…
Ich trinke Espresso und wenn ich emporblicke,
sind mir die Blicke in den Himmel
ernsthaft verstellt,
meine Nachbarin liest aus dem Kaffeesatz,
was soll ich machen?
Ich gehe hinaus,
setze mich vor dem Haus
auf eine Bank, rutsche hin und her,
sehe bei ihr zum Fenster hinein,
ist das möglicherweise
nur die eine Hälfte des Problems?
Unter mir, im Untergeschoss,
ist eine junge Familie eingezogen,
die Frau und ihre Freundinnen
drehen ebenfalls
Tassen um, warten,
und dann geht’s los,
diesmal mehr um die Entwicklung der Kinder,
weniger um Reisen,
weniger um unnötige Paradiesbilder.
Wie ist es dazu gekommen,
dass ich nicht nach oben und unten kann,
dass ich nur nach rechts oder links kann,
nur vorwärts und zurück,
und wer wird mich in seiner Tasse finden,
wenn ich so wenig ausgehe,
mich so wenig und vorhersehbar bewege.

Prevela hrvatskog Blažena Radaš