Drago Miskiewicz
španščina
TVOJE ZGUSNUTO SUNCE
Kako se malim kandžama popeti gore u maslinu,
ostati crna gušterica i preživjeti propast sunca?
svaka je maslina ugasla zvijezda,
a male kandže su sve što imamo.
i to je tajna gravitacije, nestanak svjetlosti koja se njiše
zgusnuta u našim metalnim tijelima.
naše su kandže naša taština, otac ih jednim potezom strese
s čipkaste balkonske zavjese.
svijet je ogromna pedikerka Milena, ona ih sigurnom rukom tamani,
ona pjeva o sole mio, naše kandže su prezrela, gola ljepota
ljubav je naš dug prema mrtvima.
Iz: Poslanice običnim ljudima
Zagreb: Algoritam, 2007
Avdio produkcija: Literaturwerkstatt Berlin 2010
TU SOL CONDENSADO
¿Cómo con pequeñas garras treparse al olivo,
y cual negra lagartija sobrevivir al ocaso?
es el olivo una estrella apagada
y las diminutas zarpas todo cuanto poseemos.
y es el secreto de la gravitación, la desaparición de la luz que se mece
concentrada en nuestros cuerpos metálicos.
son nuestras garras nuestra vanidad, el padre las desprende de un golpe
dado a la ornada cortina del balcón.
el mundo es la enorme pedicura Milena, quien con mano segura las destruye,
ella canta o sole mio, nuestras garras han madurado, mi desnuda belleza
el amor es nuestra deuda con los muertos.