Dejan Poznanović 
Translator

on Lyrikline: 4 poems translated

from: slovenščina to: srbščina

Original

Translation

RDEČE ROŽE

slovenščina | Tomaž Šalamun

rdeče rože rastejo v nebesih, senca je na vrtu
luč prodira od povsod, sonca se ne vidi
ne vem kako da je potem senca na vrtu, rosa je v travi
okrog so posuti veliki beli kamni da se na njih lahko sedi

hribi okrog so taki kot na zemlji
samo da so nižji in da so videti čisto prhki
mislim da smo tudi mi čisto lahki in da se komaj dotikamo tal
če hodim se mi zdi da se rdeče rože malo umaknejo pred mano

zdi se mi da zrak diši, da je strašno hladen in žgoč
vidim da prihajajo nova bitja
kot da jih nevidna roka polaga v travo
vsa so lepa in mirna in vsi smo skupaj

nekatere ki plavajo sem v zraku zavrti in jih odtrga
zginejo in jih ne vidimo več in ječijo
zdi se mi da je moje telo v žarečem tunelu
da vzhaja kot testo in da potem prši narazen v zvezde

tukaj v nebesih ni seksa ne čutim rok
ampak so vse stvari in bitja popolnoma skupaj
in drvijo narazen da se še bolj združijo
barve hlapijo in vsi glasovi so kot mehka kepa na očeh

zdaj vem da sem bil včasih petelin in včasih srna
da sem imel krogle v telesu ki jih zdaj drobi
kako lepo diham
imam občutek da me lika likalnik in da me nič ne peče

© Tomaž Šalamun
from: Bela Itaka
Ljubljana : DZS, 1972
Audio production: Študentska založba

CRVENO CVEĆE

srbščina

crveno cveće raste na nebesima, senka je u bašti
svetlo prodire odasvud, sunce se ne vidi
ne znam kako je onda senka u bašti, rosa je u travi
okolo je posuto veliko belo kamenje da na njemu može da se sedi

brda okolo su takva kao na zemlji
samo što su niža i izgledaju sasvim rastresita
mislim da smo i mi sasvim laki i da jedva dodirujemo tle
kad idem čini mi se da crveno cveće malo uzmiče preda mnom

čini mi se da vazduh miriše, da je strašno hladan i vruć
vidim da dolaze nova bića
kao da ih nevidljiva ruka blago polaže u travu
sva su lepa i mirna i svi smo zajedno

neke koji ovamo plivaju zavrti u vazduhu i otkida ih
nestaju i ne vidimo ih više i ječe
čini mi se da je moje telo u usijanom tunelu
da narasta kao testo i da se zatim rasprskuje u zvezde

ovde na nebesima nema seksa ne osećam ruke
nego su sve stvari i bića potpuno zajedno
i jure razdvojeno da se još više sjedine
boje čile i svi glasovi su kao meka grudva na očima

sada znam da sam bio ponekad petao a ponekad srna
da sam tanad u telu imao koja se sada mrve
kako lepo dišem
imam utisak da me glača pegla i da me ništa ne peče

©Tomaž Šalamun
Preveo sa slovenačkog Dejan Poznanović

Iz: Savremena slovenačka poezija

Beograd: Biblioteka”Naši vidici” 1974

MRTVI FANTJE

slovenščina | Tomaž Šalamun

mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer v stepah hušknejo ptice in se razpolovi dan
kjer so kocke glav jadrnice za šepetanje in se vozovi desk odbijajo od skal
kjer so jutra bleščeča kot oči slovanov
kjer se na severu kloftajo bobri da odmeva kot vabilo k smrti
kjer kažejo otroci podplute oči in z besom skačejo po butarah
kjer z odtrganimi rokami plašijo sosedom bike
kjer čakajo mraz v vrsti
kjer smrdi kruh po kisu, ženske po zvereh
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer se čekani zabliskajo in zašumijo pravljice
kjer je največja umetnost pribiti sužnja v loku skoka
kjer koruzo zažigajo na ogromnih ploskvah da jo zavoha bog
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so posebne cerkve ptic da se privajajo bremenu duše
kjer prebivalci pri vsakem obroku hrane tleskajo z naramnicami in pod mizo teptajo
                                                                                        svete tekste
kjer so konji črni od saj
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so keglji orodje velikanov ki si trejo mastne dlani ob hlodih
kjer bi šalamuna pozdravili s krikom
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so vsi vratarji rumenokožci da porabijo manj časa za zapiranje oči
kjer prodajalce mesa dotolčejo z loparji in jih ne pokopljejo
kjer teče donava v kino iz kina v morje
kjer je vojaška trobenta znak za pomlad
kjer delajo duše visoke loke in šepetajo v zboru zveri
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer je branje utrjeno z gramozom da se sliši če se udari obenj
kjer so drevesa na navoj, drevoredi na sklepe
kjer otrokom že prvi dan po rojstvu zarežejo kožo kot plutovcem
kjer točijo alkohol starkam
kjer si mladina grebe po ustih kot bager po dnu reke
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer so matere ponosne in rujejo iz sinov vlakna
kjer so lokomotive polite z losovo krvjo
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer luč zgnije in poči
kjer so ministri oblečeni v granit
kjer so čarovniki začarali da so živali padle v košare šakali stoje na očeh vider
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer s križi označujejo strani neba
kjer je žito hrapavo in lica zabuhla od požarov
kjer imajo črede usnjene oči
kjer so vsi slapi iz testa, vežejo jih s črnimi trakovi mladih bitij
kjer genijem razbijejo nartne kosti s kavlji za transportiranje lesa
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer je fotografiranje omejeno na rastline ki potem rasejo naprej in razženejo papir
kjer se na podstrešjih sušijo slive in kapljajo v stare pesmi
kjer matere vojakov pakete s hrano navijajo na kolo
kjer so čaplje stesane kot atletske postave argonavtov
mrtvi fantje! mrtvi fantje!
kjer pridejo mornarji na obisk
kjer v vilah razgečejo konji, dišijo popotniki
kjer so kahlice po kopalnicah prelepljene z risbami irisovih semen
kjer ljudožrce hranijo s skodlami
kjer so trte zavite v sive pajčolane da se naredi mrena na očeh ljubosumnih

© Tomaž Šalamun
from: Bela Itaka
Ljubljana : DZS, 1972
Audio production: Študentska založba

MRTVI MOMCI

srbščina

mrtvi momci! mrtvi momci!
gde u stepama prhnu ptice i raspoluti se dan
gde su kocke glava jedrilice za šaptanje i kola dasaka se odbijaju od stena
gde su jutra sjajna kao oči slovena
gde se na severu šamaraju dabrovi da odjekuje kao poziv na smrt
gde deca pokazuju zakrvavljene oči i s besom skaču po svežnjevima pruća
gde s otkinutim rukama plaše susedima bikove
gde čekaju hladnoću u redu
gde smrdi hleb na sirće, žene na zveri
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde očnjaci sevnu i bajke zašume
gde je najveća umetnost prikovati roba u luku skoka
gde pale kukuruz na ogromnim površinama da ga nanjuši bog
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su posebne crkve ptica da se priviknu bremenu duše
gde stanovnici pri svakom obroku hrane puckaju naramnicama i pod stolom gaze svete tekstove
gde su konji crni od čađi
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su svi vratari žutokošci da potroše manje vremena za zatvaranje očiju
gde prodavce mesa dotuku loparima i ne sahrane ih
gde teče dunav u bioskop iz bioskopa u more
gde je vojnička truba znak za proleće
gde duše prave visoke lukove i šapuću u horu zveri
mrtvi momci ! mrtvi momci!
gde je čitanje učvršćeno šljunkom da se čuje ako se udari u njega
gde su drveta na uvojke, drvoredi na zglobove
gde deci već prvi dan posle rođenja zaseku kožu kao plutnjacima
gde alkohol toče staricama
gde omladina kopa po ustima kao bager po dnu reke
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde su majke ponosne te vlakna čupaju iz sinova
gde su lokomotive polivene lososovom krvlju
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde svetlo istrune i pukne
gde su ministri obučeni u granit
gde su čarobnjaci začarali da su životinje u korpe upale šakali stoje na očima vidri
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde krstovima označavaju strane neba
gde je žito hrapavo i obrazi podbuli od požara
gde krda imaju kožne oči
gde su svi vodopadi od testa, vezuju ih crnim trakama mladih bića
gde genijima razbiju kosti stopala kukama za transportovanje drveta
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde je fotografisanje ograničeno na biljke koje zatim rastu dalje i raznesu hartiju
gde se na potkrovljima suše šljive i kaplju u stare pesme
gde majke vojnika pakete s hranom namotavaju na točak
gde su čaplje istesane kao atletske figure argonauta
mrtvi momci! mrtvi momci!
gde dođu mornari u posetu
gde u vilama konji ržu, mirišu putnici
gde su noćne posudice po kupatilima izlepljene crtežima irisovog semenja                                
gde ljudoždere hrane šindrom
gde je loza zavijena u sive velove da se napravi mrena na očima ljubomornih
mrtvi momci! mrtvi momci!

©Tomaž Šalamun
Preveo sa slovenačkog Dejan Poznanović

Iz: Savremena slovenačka poezija

Beograd: Biblioteka”Naši vidici” 1974

JON

slovenščina | Tomaž Šalamun

kako zahaja sonce?
kot sneg
kakšne barve je morje?
široko
jon si slan?
slan sem
jon si zastava?
zastava sem
vse kresnice počivajo

kakšni so kamni?
zeleni
kako se igrajo kužki?
kot mak
jon si riba?
riba sem
jon si morski ježek?
morski ježek sem
poslušaj kako šumi

jon je če teče srna skozi gozd
jon je če gledam goro kako diha
jon so vse hiše
slišiš kakšna mavrica?
kakšna je rosa?
spiš?

© Tomaž Šalamun
from: Romanje za Maruško
Ljubljana : Cankarjeva založba, 1971
Audio production: Študentska založba

JON

srbščina

kako zalazi sunce?
kao sneg
kakve boje je more?
široko
jone jesi li slan?
slan sam
jone jesi li zastava?
zastava sam
svi svici se odmaraju

kakvo je kamenje?
zeleno
kako se igraju kučići?
kao mak
jone jesi li riba?
riba sam
jone jesi li morski jež?
morski jež sam
čuj kako šumi

jon je kada trči srna kroz šumu
jon je kada gledam planinu kako diše
jon su sve kuće
čuješ kakva duga?
spavaš?

©Tomaž Šalamun
Preveo sa slovenačkog Dejan Poznanović

Iz: Savremena slovenačka poezija

Beograd: Biblioteka”Naši vidici” 1974

ANDRAŽ

slovenščina | Tomaž Šalamun

Moj brat stopi gol, lep kot deviški vrelec
v dvorano in ubije jagnje iz ljubezni:
jemo in premišljujemo sliko.
Sani zarjavijo čez poletje, nebo se zniža

in postane vlažno, zemlja rodi jagode.
Vojaki stojijo lačni
med narcisami rumenimi kot noč,
jasna, jasna straža;

roloji so spuščeni in zaklenjeni,
markacija pelje v gore, v Trnovski gozd,
o, Čaven, zrak nabit z angeli,

krediti armade, kruh, kruh,
o, Sibila, razlita, strnjena barva,
nepremično, nespremenljivo hrepenenje.

© Tomaž Šalamun
from: Amerika
Maribor : Založba Obzorja, 1972
Audio production: Študentska založba

ANDRAŽ

srbščina

Moj brat uđe go, lep kao devičanski izvor
u salu i ubije jagnje iz ljubavi:
jedemo i promišljamo sliku.
Sanke zarđaju preko leta, nebo se snizi

i postane vlažno, zemlja rodi jagode.
Vojnici stoje gladni
među narcisima žutim kao noć,
vedra, vedra straža.

Roloi su spušteni i zaključani,
markacija vodi u planine, u Trnovski gozd,
o, Čaven, vazduh nabijen anđelima,

krediti armije, hleb, hleb,
O, Sibila, prosuta, zbijena boja,
nepokretna, nepromenljiva čežnja.

©Tomaž Šalamun
Preveo sa slovenačkog Dejan Poznanović

Iz: Savremena slovenačka poezija

Beograd: Biblioteka”Naši vidici” 1974