Alla Tatarenko 
Translator

on Lyrikline: 3 poems translated

from: hrvaščina to: ukrajinščina

Original

Translation

jednom sam se ipak uspjela zaljubiti...

hrvaščina | Olja Savičević Ivančević

jednom sam se ipak uspjela zaljubiti, pričala je žena na palubi neznancima. toliko me jako volio da mi je izbio dušu. da mi je izvadio oči i dah i zube. i odnio ih doma svojoj pravoj djevojci.
zakopaj ovo u najtajnije dvorište. ono nad kojim ćemo podizati kuće i djecu. zakopaj ovo u najtajnije dvorište, spasi me.

al ljubav uvijek iskopa neki pas.

© Olja Savičević Ivančević

одного разу мені...

ukrajinščina

одного разу мені, однак, вдалося закохатися, розповідала жінка на палубі незнайомцям. він так сильно кохав мене, що вибив із мене душу. що лишив мене без очей, подиху і зубів. і заніс їх додому, отій що була його дівчиною. закопай це на найпотайнішім подвір`ї. там, де зростатимуть наші будинки і діти. закопай це на найпотайнішім подвір`ї, врятуй мене.

але кохання завжди відкопає якийсь собака.

Переклад: Alla Tatarenko

ti hodaš na glavi...

hrvaščina | Olja Savičević Ivančević

ti hodaš na glavi. rekli su joj. izmišljaš. o čemu ti pričaš. jednoga dana ćeš poludjeti.
pođi tamo. popni se na vrh uzbrdice. skotrljaj nam dvije tri dinje. skotrljaj nam dvije tri svinjske glave. unučiće pelinkovca. a onda svoj smijeh.
njena gola leđa lelujaju uzvodno u omari srpnja.
tamni dečko s očima koje skakuću s očima koje žmirkaju s takvim nemirnim očima reže joj bijeli kruh na pola. siječe joj kvarat bijelog trbuha.
ja sam iz drugog grada kaže njemu. iz sasvim drugog grada. ja sam ona koja te čeka kad staviš lokot na vrata dućana. ona koja te čeka pokraj govornice u toj pjesmi koju ćeš napisati.
ti si dijete. veli mladić s očima koje skakuću. ti ništa ne znaš o ovakvom muškarcu koji stavlja lokot na vrata radnje, a onda okupan mirisima u svirepost večeri silazi ližući bolne usne žena. ja sam neznani junak dana.
znam, nasmijala se kao da zna. i istresla na pult nekoliko dragocjenosti.

© Olja Savičević Ivančević

у тебе все навиворіт...

ukrajinščina

у тебе все навиворіт. сказали їй. вигадуєш. про що ти говориш. одного прекрасного дня здурієш. йди туди. піднімись на той пагорб. скоти нам дві-три дині. скоти нам дві-три свинячі голови. чвертки зубрівки. а тоді  свій сміх.
її гола спина колихається, пливучи проти течії в спеці липня.
 темний хлопець з очима, що скачуть, з очима, що мружаться, з такими неспокійними очима ріже їй білий хліб навпіл. відрізає їй чверть білого живота.
я з іншого міста, каже вона йому. із зовсім іншого міста. я та, що тебе чекає,  коли ти почепиш замок на двері крамниці. та, що чекає тебе біля телефонної будки у вірші, який ти напишеш.
ти дитина. говорить хлопець з очима, що скачуть. ти нічого не знаєш про чоловіка, який чіпляє замок на двері крамниці, а тоді, скупаний у парфумах, спускається у жорстокість вечора, лижучи зранені губи жінок. я невідомий герой дня.
знаю, сказала вона так, ніби знає. і витрусила на прилавок кілька коштовностей.

Переклад: Alla Tatarenko

na pultu između tetrapaka mlijeka...

hrvaščina | Olja Savičević Ivančević

na pultu između tetrapaka mlijeka i grozdova banana, on zapisuje riječi po rubu masnog papira. ljeto je i muhe su zapljuvale strop. ljeto je i ulazi kvartovska gospođa. petnaest deka pureće salame.
u malom dućanu na vrhu uzbrdice stenju propeleri plavog ventilatora i pred kućom su dječji koraci zapečeni na asfaltu. on reže salamu, pod pult se ruše riječi. lude riječi. rasprskavajuće petarde sjaja. rečenice kojima je na pultu rastvorio bedra i baš se spremao svakoj izvaditi košticu.
roj pijanih muha tare s čela. gospođa ga gleda podozrivo. tako mlad i nervozan čovjek. gospođa prebire nanizane kugle svoje ogrlice, uzima zamotuljak u masnom papiru i odlazi bez kruha. tako nervozan. bože.
dolje, već su mu niz nogavice iscurile riječi. već su se istopile. nestale među prljavim fugama pločica. ispod gajbi u kojima zriju dlakave breskve. u kojim se vrpolji crv.

© Olja Savičević Ivančević

на прилавку поміж пакетами молока...

ukrajinščina

на прилавку поміж пакетами молока й китицями бананів записує він слова по краях масного паперу. літо - і мухи поцяткували стелю. літо - й заходить пані, що живе по сусідству. сто п`ятдесят індичої ковбаси.
у маленькій крамниці на пагорбі стогнуть пропелери синього вентилятора, і перед домом дитячі кроки запеклись на асфальті. він ковбасу нарізає. під прилавок летять слова. шалені слова. петарди блиску, що розлітаються на всі боки. речення, яким він на прилавку розрізав стегна і щойно збирався з кожного витягти кісточку.
витирає з чола рій п`яних мух. пані стежить за ним із підозрою. такий молодий і нервовий. пані перебирає нанизані кульки свого намиста, бере пакет у масному папері й виходить без хліба. такий нервовий. о боже.
внизу, по його ногавицях вже постікали слова. вже розтанули. зникли в шпарах брудних між плитками. під ящиками, де волохаті персики зріють. у яких крутиться неспокійно хробак.

Переклад: Alla Tatarenko