Ivica Prtenjača
Trešnja
Jedne nedjelje
dok slušam Dylana i
kuham si juhu od govedine
kao i bilo koje nedjelje
kao i bilo kojeg sata
skupljam te.
Najednom
možeš biti rudarska svjetiljka
Münchhausenova trešnja, skupljam te
točno u to mjesto
jednoruk i
nedovršen.
Mogao bih učiniti i više.
Nazvati te, reći ti nešto
odgovoriti na poruku.
Jedne nedjelje kao i bilo koje nedjelje.
Dok riječni galebovi
kopaju po smeću
a ja nalijevam novu čašu
ne bih li na dobri
stari način
pobjegao od tebe.
Od toga da te skupljam i utiskujem
od toga da učinim više
od te mrlje na čelu
nenadanog svjetla
Münchhausenove trešnje
na onom jelenu.
Bijelom jelenu
bijelom kao samo nestajanje.