Ivan Herceg
Put prema tebi
Put prema tebi
“Naučit ću živjeti, živjet ćemo skupa”,
ponavljali smo u sebi, svatko za sebe.
Znali smo da je tako iako se nismo gledali,
a zatim kao po naredbi ušli u more
do ramena i počeli ga ljubiti
u krug oko sebe, oko svijeta.
Polako sam putovao prema tebi,
gledao te kao lijepu plašljivu seljanku
u haljini lyonskih krojača, kraljicu Indije,
slušao kako iz tebe progovara
okrutna Jeanne d'Arc i kuler Sai Baba.
Polako si mi se približavala, mjerkala me
kao tihog filigranara planeta i sunaca,
okruženog kartama, kutomjerima i daljinom,
prihvaćala kao nekoga tko je mogao biti
Galileo Galilei ili Hieronymus Bosch.
Naučit ću umrijeti, umrijet ćemo skupa,
kao po naredbi ući ćemo u more
i vrtjeti se u krug, tonuti, moliti,
sanjati pod vodom, slušati jedno drugo,
šutjeti jedno za drugo, mrziti se
zbog dubine koja će nas izobličiti.