Ivica Prtenjača
Opazio sam
Da kroz moju ruku
juri krv, da se vraća iz prstiju natrag
u glavu
preko srca.
Da noću ptica izlazi pjevati
u ovom gradu.
Da se ceste uvijaju od
pustoši, da
na moru sunce
često pada u
bezglavo koje zovemo
lijepi suton.
Pogledaj ga i
onu pticu poslušaj.
Opazio sam da svijetle krošnje maslina
da se zvjezdano nebo uselilo u
moju sobu.
Da nitko nije u blizini.
Da sviće s kišom.
Da mi je novčanik prazan.
Da ne mogu pomaknuti nogu
da mi je jedno oko ispalo i
da neprestano žudim.
Opazio sam
da noću u ovom gradu pjeva ptica.
I to je najtužnije što sam čuo.