Ivana Bodrožić (Ivana Bodrožić)
A možda su samo vidjeli Mjesec.
A možda su samo vidjeli Mjesec.
Poslije, na vijestima gledamo
zgužvane karoserije
napuknuta stakla na šofer šajbi
oblivena crvenim
kao pustinjske ruže,
dječju cipelicu na trotoaru
mobitel koji
više nikada neće zavibrirati
crne vreće
bolničare koji gledaju u tlo
polegnutu travu
ružnu utrobu haube
pokidane čađave cijevi,
onda se
nadograđuju životi na konačnost
bračni par
majka s dvoje djece
prijatelji koji su krenuli u provod
vozač kamiona
mlađi punoljetnici
glumačka zvijezda
pjevač
košarkaš
tromjesečna beba
legenda novinarstva
službeni uzrok nesreće
neprilagođenost uvjetima na cesti.
Često tako dok vozim
mračnom dionicom puta
ugledam taj pun Mjesec
tako nestvarno lijep i savršen
boje za koju ustvari ne postoji riječ
u našem jeziku
magnetično privlačan
dalek od ovog svijeta
obećavajuć,
zagledam se
čitavo tijelo mi zadrhti od straha i užitka
kad shvatim gotovo nebitnim dijelom sebe
da sam prešla punu bijelu crtu,
jedva se vratim,
nastavim disati
i pomislim
a možda su samo vidjeli Mjesec.