Goran Lucić 
Translator

on Lyrikline: 6 poems translated

from: хорватский to: итальянский, испанский

Original

Translation

PREKO PUTA SPINOZINE KUĆE

хорватский | Damir Šodan

gledam tako
neke dame
u uličici
preko puta Spinozine kuće
i prisjećam se
kako smo prije otprilike deset ljeta
negdje u isto vrijeme
ovamo prispjeli

trbuhom za kruhom
ili udovima za plodovima
(kako tko voli)
demokratskog Zapada:   

one pod okriljem
puteno-novčane razmjene,  
a ja ukorak s člancima, paragrafima i alinejama
svoje ugledne Institucije.

i već na prvi pogled
biva mi jasno
da nas i nakon desetljeća
zdrobljenog u tuđini
još uvijek vežu iste stvari:

klizno radno vrijeme
nepovjerenje prema drugim strancima
i slični oblici
prostituiranja.   

vidim Heloïse
kako i dalje nezainteresirano veze
i Alinu
kako užurbano vrti stanice na crvenom tranzistoru
i Amru i Jammilu
kako se prodorno smiju
gladeći ćelu nekom krupnom
crnom prijatelju  

dok ja guram
svoj bicikl
(kao usudbenu popudbinu)
i mislim se kako
od Spinozina prozora
pa do zadnje kabine s crvenim svjetlima
u ovom času slobodno
cvjeta i širi se
(hirovima euklidske geometrije)
tisuću cvjetova
jednog nevidljivog
Bermudskog trokuta
slijepljenog od ljudskih latica
zaglibljelih u takozvanom
boljem životu
kao kamenje u bubrežnim tjesnacima
naših trećesvjetskih ljuštura
što smo ih kao dotrajale salbunare
doteglili ovamo iz svojih Bjelorusija, Ukrajini, Ugandi,
Kirgizija, Ganâ, Rumunjski, Kroacija...  

da bi se sad motrili nijemi
kao one jegulje
u akvarijima
po kineskim restoranima.    

i sve da nas netko
izvrne naopako
ispljuska i priključi
na kozmičke poligrafe
ne bi nažalost iz nas uspio istresti
niti jednog jedinog retka
velike Baruchove Etike.

© Damir Šodan

DI FRONTE ALLA CASA DI SPINOZA

итальянский

mentre sto osservando
certe signore
in un vicolo
di fronte alla casa di Spinoza
ricordo
che siamo venuti qui
più o meno nello stesso periodo
dieci anni fa

cercando di colmare la fame riempiendoci la pancia
o di raccogliere i frutti dell'Occidente democratico
aprendo le gambe
(ognuno lo interpreti a modo suo):

come queste donne sottomesse
al baratto carne-denaro,   
o come me, sacrificato agli articoli, paragrafi e sottoparagrafi
della nostra spettabile Istituzione.

e mi fu subito chiaro
che anche dopo esser
stati macinati
per tutta una decade all'estero
continuano a legarci le stesse cose:

l'orario di lavoro flessibile
la sfiducia nei confronti degli altri stranieri
e altre forme simili di    
prostituzione.

e così vedo Heloïse
cucire disinteressata come sempre
e Alina
cambiare freneticamente le stazioni sulla radio rossa
ed Amra e Jammila
mentre scoppiano a ridere
accarezzando la pelata  
di un grosso amico di colore

mentre io spingo
la mia bicicletta
(come una ruota del destino)
e penso come
in questo momento
dalla finestra di Spinoza
fino all'ultima cabina a luci rosse
liberamente sbocciano e fioriscono
(grazie ai capricci della geometria euclidea)
mille fiori
di un invisibile
triangolo delle Bermuda
composto di petali umani
incastrati nella cosiddetta
vita migliore
come i calcoli negli istmi renali
dei nostri gusci terzomondiali
che noi, come chiatte usurate, abbiamo rimorchiato fin qui  
dalle nostre Bielorussie, Ucraine, Ugande, Kirghisie, Ghane, Romanie, Croazie...

per guardarci adesso in silenzio
come quelle anguille
negli acquari    
dei ristoranti cinesi.

e anche se qualcuno
ci mettesse a soqquadro
dandoci quattro schiaffi e ci collegasse
ai poligrafi cosmici
purtroppo non riuscirebbe a tirar fuori da noi
nemmeno una sola riga
della gran Etica di Baruch.

Traduzione: Goran Lucić & Francesco Perenzin

ENDOKRINA LIRIKA

хорватский | Damir Šodan

godine 1934, nakon što mu je umrla
pokroviteljica koja je tijekom 40 godina
podupirala njegovo pisanje i politički angažman,
star i sam, nobelovac W. B. Yeats,  
počeo je patiti od visokog krvnog pritiska
i slabog srca, do te mjere da je u pitanje
umalo došao i njegov stvaralački zanos.

ali Yeats, taj mistik
koji je s podozrenjem gledao
na svaki neosobni vid nauke
načuo je negdje za najnoviji
postupak rejuvenacije i na učas prijatelja
pronašao u Harley Streetu, u Londonu,
nekog australskog seksologa
koji je na njemu u proljeće iste godine  
izvršio tzv. Steinachov zahvat    
(varijantu vazektomije, prvi put oprobane u Beču,
koja je navodno vraćala zatomljeni nagon).

operacija je po svemu sudeći uspjela,
budući da se William u pismima prijateljima
ne bez ponosa povjeravao
kako mu se vratila seksualna želja
i da se zaljubio u mladu i talentiranu
pjesnikinju Margot Ruddock
kojoj je tada bilo svega 27
naspram njegovih zrelih 69.

cinični Dublinci prozvali su ga
smjesta “stari žljezdomat”.
međutim, W. B. je ponovno počeo pisati
pjesme i to je bilo važno.
jedna od tih novih pjesama
naslovljena Nagon glasi:

Misliš da je strašno u starosti bijesu
i požudi se podati, i njihovom plesu,
kad u mladosti ne bijahu počast za mene,
a sad jedini na pjesmu me nagone.

William je uskoro sastavio
i Oxford Book of Modern Verse
i počeo raditi na novom izdanju Sabranih pjesama
takvom silinom “kao da je potpisao”
– tvrdili su očevici – “novi ugovor sa životom!”  
umro je tek pet dugih godina poslije
od srčanog udara na
– of all places –   
Francuskoj rivijeri.

© Damir Šodan

LA LÍRICA ENDOCRINA

испанский

en el año 1934,
después de la muerte de su mecenas,
la cual había sustentado tanto sus escritos
como su actividad política
durante 40 años,
viejo y solo, el premio Nobel W. B. Yeats,
empezó a padecer hipertensión,
y su corazón se debilitó hasta tal punto,
que incluso su vigor creativo
llegó a ser puesto en duda.

sin embargo Yeats, ese místico
tan contrario a
cualquier forma impersonal de la ciencia,
oyó hablar de un tratamiento de rejuvenecimiento
y, a pesar de que horrorizaba a sus amigos,
encontró a un sexólogo australiano
en la calle Harley de Londres,
el cual, en la primavera de aquel mismo año,
le hizo la llamada intervención de Steinach
(una variante de vasectomía, que supuestamente hacía renacer el instinto latente, experimentada por primera vez en Viena).

la intervención debió de ser un exitazo,
ya que en las cartas a sus amigos
William orgullosamente sostenía
que su deseo sexual había vuelto,
y que estaba enamorado de la joven y talentosa
poetisa Margot Ruddock,
de apenas 27 años,
frente a sus maduros 69.

los cínicos dublineses enseguida lo rebautizaron
como el Viejo Hombre Glande.
lo importante, de todas maneras, fue que
W. B. volvió a escribir poesía.
uno de aquellos nuevos poemas,
titulado La espuela,
dice:

Piensas que es horrible que lujuria y cólera
deban bailar al son de mi avanzada edad.
No eran tal peste cuando yo era joven;
¿Qué otra cosa me queda para hostigarme a cantar?

poco después William recopiló también
el Oxford Book of Modern Verse
y empezó a trabajar en la nueva edición de sus Poemas,
con tal fervor, decían los testigos, que parecía
¡cómo si hubiese firmado un nuevo contrato con la vida!
cinco años más tarde ese acuerdo fue roto
a manos de un infarto
of all places
en la Riviera francesa.

Traducción: Goran Lucić

ENDOKRINA LIRIKA

хорватский | Damir Šodan

godine 1934, nakon što mu je umrla
pokroviteljica koja je tijekom 40 godina
podupirala njegovo pisanje i politički angažman,
star i sam, nobelovac W. B. Yeats,  
počeo je patiti od visokog krvnog pritiska
i slabog srca, do te mjere da je u pitanje
umalo došao i njegov stvaralački zanos.

ali Yeats, taj mistik
koji je s podozrenjem gledao
na svaki neosobni vid nauke
načuo je negdje za najnoviji
postupak rejuvenacije i na učas prijatelja
pronašao u Harley Streetu, u Londonu,
nekog australskog seksologa
koji je na njemu u proljeće iste godine  
izvršio tzv. Steinachov zahvat    
(varijantu vazektomije, prvi put oprobane u Beču,
koja je navodno vraćala zatomljeni nagon).

operacija je po svemu sudeći uspjela,
budući da se William u pismima prijateljima
ne bez ponosa povjeravao
kako mu se vratila seksualna želja
i da se zaljubio u mladu i talentiranu
pjesnikinju Margot Ruddock
kojoj je tada bilo svega 27
naspram njegovih zrelih 69.

cinični Dublinci prozvali su ga
smjesta “stari žljezdomat”.
međutim, W. B. je ponovno počeo pisati
pjesme i to je bilo važno.
jedna od tih novih pjesama
naslovljena Nagon glasi:

Misliš da je strašno u starosti bijesu
i požudi se podati, i njihovom plesu,
kad u mladosti ne bijahu počast za mene,
a sad jedini na pjesmu me nagone.

William je uskoro sastavio
i Oxford Book of Modern Verse
i počeo raditi na novom izdanju Sabranih pjesama
takvom silinom “kao da je potpisao”
– tvrdili su očevici – “novi ugovor sa životom!”  
umro je tek pet dugih godina poslije
od srčanog udara na
– of all places –   
Francuskoj rivijeri.

© Damir Šodan

LA LIRICA ENDOCRINALE

итальянский

nell'anno 1934,
dopo la morte della sua mecenate
che aveva sostenuto i suoi scritti
e la sua attività politica
per 40 anni,
vecchio e solo, il premio Nobel W. B. Yeats,
iniziò a soffrire di ipertensione
e mal di cuore a tal punto
che anche il suo vigore creativo
venne quasi messo in dubbio.

però Yeats, quel mistico
contrario ad
ogni forma impersonale della scienza,
sentì parlare di un trattamento di ringiovanimento
e, nonostante la ripugnanza degli amici,
trovò un sessuologo australiano
in via Harley di Londra,
il quale, in primavera di quell'anno,
gli fece il cosiddetto intervento di Steinach
(una variante di vasectomia, per la prima volta eseguita a Vienna,
e che, presumibilmente, faceva rinascere l'istinto dormiente).

l'intervento dovette essere perfettamente riuscito,
se nelle lettere ai suoi amici
William orgogliosamente sosteneva
che il suo desiderio sessuale era tornato
e che si era innamorato della giovane e talentuosa
poetessa Margot Ruddock,
di appena 27 anni,
a differenza dei suoi maturi 69.

i cinici dublinesi lo ribattezzarono subito
il vecchio ghiandolone.
l'importante, comunque, fu che
W.B. tornò a scrivere poesie.
uno di quei nuovi poemi,
intitolato Lo Sprone,
dice:

Ti sembra orribile che lussuria e furia
mi faccian scorta nella mia vecchiaia;
non erano tanto assillanti quand’ero giovane;
che altro mi resta per spronarmi a cantare?

poco dopo William raccolse anche
l'Oxford Book of Modern Verse
e iniziò a lavorare sulla nuova edizione delle sue Poesie
con tale fervore, dicevano i testimoni, che sembrava
avesse firmato un nuovo contratto con la vita!
cinque anni più tardi l'accordo fu scisso
da un infarto
of all places
sulla riviera francese.

Traduzione: Goran Lucić und Francesco Perenzin

DURRUTI 1936

хорватский | Damir Šodan

huligan-heroj, vođa anarhista,
željezničarov sin, gerilac s očima djeteta
na licu poludivljaka, proleter-propagandist
Buenaventura Durruti ustrajavao je više od svega
na biranom izrazu i njegovoj čistoći.

kad bi on uzeo riječ svi su razumjeli o čemu govori.
Emma Goldman kaže da je oko njega sve vrilo kao u košnici  
i da je navodno uvijek bio dobre volje.

Durrutijeva kolona
gradila se na duhu libertarijanstva i dragovoljne žrtve.
na njegovom pogrebu koji je Barcelonu
veličanstveno zavio u crno
i crveno u Via Layetana slilo se grandioznih 500.000 duša.

čak je i ruski konzul
bio duboko ganut
prizorom te mase dignutih pesti
koja se klela u tog anarhista
što je vjerovao da samo generali vladaju silom
i da disciplina kao mlaz prosvjetljenja
dolazi uvijek i jedino
iznutra.

© Damir Šodan

DURRUTI 1936

испанский

el héroe-gamberro, el líder anarquista,
el hijo de un ferroviario, el guerrillero de ojos de niño
y cara medio salvaje, el proletario-propagandista,
Buenaventura Durruti insistía en la claridad de expresión
y en su pureza más que en cualquier otra cosa.

cuando él tomaba la palabra, todos entendían de qué hablaba.
Emma Goldman lo describía como una genuina colmena de actividad que, aparentemente, siempre estaba de buen humor.

la Columna Durruti
se fundamentaba en el espíritu libertario y el sacrificio voluntario.
en la calle Layetana, a su funeral,
que majestuosamente envolvió Barcelona
en rojo y negro,
afluyeron 500.000 almas grandiosas.

hasta el cónsul ruso
se conmovió profundamente
a la vista de aquella muchedumbre con los puños levantados
mientras juraban por aquel anarquista
que creía que solo los generales gobiernan con la fuerza,
y que la disciplina, como un destello de iluminación,
solo puede venir
desde dentro.

Traducción: Goran Lucić

DURRUTI 1936

хорватский | Damir Šodan

huligan-heroj, vođa anarhista,
željezničarov sin, gerilac s očima djeteta
na licu poludivljaka, proleter-propagandist
Buenaventura Durruti ustrajavao je više od svega
na biranom izrazu i njegovoj čistoći.

kad bi on uzeo riječ svi su razumjeli o čemu govori.
Emma Goldman kaže da je oko njega sve vrilo kao u košnici  
i da je navodno uvijek bio dobre volje.

Durrutijeva kolona
gradila se na duhu libertarijanstva i dragovoljne žrtve.
na njegovom pogrebu koji je Barcelonu
veličanstveno zavio u crno
i crveno u Via Layetana slilo se grandioznih 500.000 duša.

čak je i ruski konzul
bio duboko ganut
prizorom te mase dignutih pesti
koja se klela u tog anarhista
što je vjerovao da samo generali vladaju silom
i da disciplina kao mlaz prosvjetljenja
dolazi uvijek i jedino
iznutra.

© Damir Šodan

DURRUTI 1936

итальянский

l'eroe-teppista, il leader anarchico,
il figlio di un ferroviere, il guerrigliero con gli occhi da bambino
su un viso da mezzo selvaggio, il proletario-propagandista
Buenaventura Durruti insisteva sulla chiarezza d'espressione
e sulla sua purezza più che su qualsiasi altra cosa.

quando lui prendeva la parola, tutti capivano di cosa parlava.
Emma Goldman lo descriveva come un genuino alveare di attività  
apparentemente sempre di buon umore.

la Colonna di Durruti
si fondava su spirito libertario e acrificio volontario.
in Via Layetana, al suo funerale che maestosamente avvolse Barcellona
di rosso e di nero,
affluirono 500.000 anime grandiose.

persino il console russo
fu profondamente commosso
alla vista di quella folla coi pugni alzati
mentre giurava su quell'anarchico
che credeva che solo i generali governassero con la forza
e che la disciplina, come un abbaglio d'illuminazione,
venisse sempre e solamente
da dentro.

Traduzione: Goran Lucić & Francesco Perenzin

U VLAKU ZA CASCAIS

хорватский | Damir Šodan

u vlaku za Cascais
vidio si najljepšu djevojku.

maslinaste puti
i oblih grudi
(poput Ornelle Muti)
imala je majicu
Dolce & Gabbana
i držanje Tereze Avilske
dok kontemplira koplje
kojom će je njezin kopljonoša
itd.

ali mora da ju je odbila
Wittgensteinova biografija
u tvojim rukama,
jer najednom se digla
i izašla u Estorilu,
a ti produžio za Cascais
s tužnim uvjerenjem
da si možda propustio
ženu svog
(ili barem nečijeg)  
života:  

Atlantiđanku lijepu
kao tijelo njenog neuhvatljivog narječja,  
sočno i šuškavo
poput one sambe
onog ljeta na Bohinju
kad ti je bilo osamnaest godina.

i što si mogao?
nastavio si čitati tu prokletu knjigu
s gorkom spoznajom
da su granice tvog jezika ipak
i granice tvog svijeta,  
koji je sve što je i slučaj.  
poput ovog
što ga ni mrtav ne bi prešutio.

© Damir Šodan

SUL TRENO PER CASCAIS

итальянский

sul treno per Cascais
hai visto la ragazza più bella del mondo.

di pelle olivastra
e seno tondo
(come quello di Ornella Muti)
indossava una maglietta
di Dolce & Gabbana
e aveva la postura di Teresa d'Avila
mentre contempla la lancia
con la quale il suo lanciere
ecc.

ma dev'essere stata
la biografia di Wittgenstein
nelle tue mani
a scoraggiarla,
perché si è alzata d'improvviso
scendendo a Estoril
mentre tu hai proseguito fino a Cascais
tristemente convinto
di aver perso la donna
della tua vita (o almeno della vita di qualcun altro):  

un’atlantica bellezza
come l’indole del suo dialetto incomprensibile
succulenta e farfugliante
come quella samba
di quell'estate a Bohinj
quando avevi diciotto anni.

e che ci potevi fare?
hai continuato a leggere quel maledetto libro
con l'amara consapevolezza
che i limiti della tua lingua
sono pure i limiti del tuo mondo
regolato dal caso.
anche se nel tuo
nemmeno un morto sarebbe stato zitto.

Traduzione: Goran Lucić & Francesco Perenzin