Miloš Đurđević
английский
Morse, gluhi prijatelju [i opet dopire sivobijela svjetlost dana...]
i opet dopire sivobijela svjetlost dana, rasuta u praznim kapsulama titra i
kucka; blijede zrake lažnog sunca zadržavaju se i kao da vise u zraku ne
dopirući ni do čega ne donoseći ništa, tmurno, ne-bijelo ne-tamno lice
sunca od tijesta upija i istiskuje ostatke mrtvih stabala, mrtvih trava,
mrtvog zraka, mrtve zemlje, nečujno tutnji i ječi cijele noći, ne može
prestati, nikada nije započelo
Из: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Аудиопроизводство: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011
Morse, My Deaf Friend [and the white-gray light of day...]
and the white-gray light of day seeps through again, scattered in
empty capsules it oscillates and ticks; pale rays of the false sun linger
on, as if hanging in the air, not reaching anything bringing nothing,
the murky, non-white non-dark face of the dough sun sucks in and
squeezes out the remains of the dead trees, dead grass, dead air, dead
soil, thundering without sound all night long, it can't stop, it has never
begun