Goran Čolakhodžić
A što ako ovaj grad
A što ako ovaj grad
A što ako ovaj grad
Što ako ulice nasilja
San ih je sazdao da budu dublje još ranjene, sada
su nazvane po neranjivoj slobodi
Apollinaireova. Nietzscheova
Mi tražimo stan
Zamisli, tražiti stan u gradu odraslijem i tvrđem od stvarnosti prije
nekoga konačnog okršaja, njuši se
Ulice su spremne za borbe
Mi smo odustali, ali u snu se stječemo
braniti dan
Maleno gnijezdo u uskom
klancu iza bolnice
Gol, naježen od jeseni, mislit ćeš
Dobro je i tamo nas možda nikad ne pronađu, prođu
pored mišje rupe kao u crtiću
A što ako ovaj grad
Što ako ulice predstoje
u neko duboko ranjeno doba nama, koji smo odustali
ali ćemo morati opet podići zastave
koje nemaju bliskosti, samo
krvava koplja
Tad u tom gašenju karata
stiskanju svih izbora
željet ću znati broj svjetala i sjena
koje preostaju svijetu
Najbolje jasnih na krhkoj topografiji
tvojega na ulicama
izgubljenog tijela