Drago Štambuk
PIETAS
PIETAS
Nek nas ne zaborave, nas
lomne duše među asfodelima.
(Seferis, Mythistorema)
Držah te u zagrljaju
plakah nijemo oda groba,
znah da svaki cjelov uze
živi djelić naših srca.
Držah te u zagrljaju
brižne bore s čela brišuć,
no uzalud – množahu se
kano divlji korov ljeta.
Držah te u zagrljaju
grčem pišuć smrtna slova,
tvoje tijelo mrtvo bješe
da, znah, da to ljubljah mrca.
Držah te u zagrljaju
kano ona mrtvog Krista,
vidio sam kraj i spokoj
iza golih plavih brda.
Držah te u zagrljaju
misleć kako kiša mora
pasti skoro s crna neba
i raznijeti zadnje ruže.
Držah te u zagrljaju
bjesmo mrtvi od vajkada,
ronio sam suze hladne
i kvasio tvoga čela.
Hampstead, 28. prosinca 1985.