Miloš Đurđević 
Translator

on Lyrikline: 18 poems translated

from: croata, letão to: inglês, croata

Original

Translation

Morse, gluhi prijatelju [i opet dopire sivobijela svjetlost dana...]

croata | Miloš Đurđević

i opet dopire sivobijela svjetlost dana, rasuta u praznim kapsulama titra i
kucka; blijede zrake lažnog sunca zadržavaju se i kao da vise u zraku ne
dopirući ni do čega ne donoseći ništa, tmurno, ne-bijelo ne-tamno lice
sunca od tijesta upija i istiskuje ostatke mrtvih stabala, mrtvih trava,
mrtvog zraka, mrtve zemlje, nečujno tutnji i ječi cijele noći, ne može
prestati, nikada nije započelo

© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [and the white-gray light of day...]

inglês


and the white-gray light of day seeps through again, scattered in

empty capsules it oscillates and ticks; pale rays of the false sun linger

on, as if hanging in the air, not reaching anything bringing nothing,

the murky, non-white non-dark face of the dough sun sucks in and

squeezes out the remains of the dead trees, dead grass, dead air, dead

soil, thundering without sound all night long, it can't stop, it has never

begun



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [tanki, bljedunjavi pokrov...]

croata | Miloš Đurđević

tanki, bljedunjavi pokrov ovio je gole grane stabala u ovom dijelu grada,
tamo se čini da noć još traje, ovdje gledamo mrtvu svjetlost drugog sunca,
prazan crtež, izblijedjele obrise u tupom zraku koji se omotava oko one
iste, preslabe smrti i onda će je ispustiti, dotaknuti


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [thin, pallid cover...]

inglês


thin, pallid cover wrapped around bare tree branches in this part of  

town, over there it seems night is not over, here we are looking at the

dead light of a different sun, empty drawing, washed out contours in

dull air wrapping around the very same, too weak death, and then it

will drop it, touch it



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [od ranog jutra...]

croata | Miloš Đurđević

od ranog jutra tišina je posvuda, na drugom koraku do koljena smo u
vodi, rijeka bez ušća izvire ispod nas, penje i već se smrzava, tu je ledenu
koru nemoguće dotaknuti, pršti u sve većim, mokrim pahuljama, zakratko
lebdi i zatim klizi po obrubu, zatim se vraća, zatim stojimo s ove i one
strane sredine dana nasamo


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [from early morning...]

inglês


from early morning silence is everywhere, with the second step we are

knee deep in water, the river without estuary springs out beneath us,

climbs up and is already frozen, it is impossible to touch that icy crust,

it bursts forth in ever larger, wet flakes, hovers for a while and then

slides around the edge, and then it is back, and then we are standing at

this and that side of the midday alone  



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [zatim se naglo povuklo...]

croata | Miloš Đurđević

zatim se naglo povuklo, dva dana žestoke vrtoglavice, gubitak osnovne
orijentacije, nesnalaženje i zbunjenost kao na izlazu iz tunela koji je
odjednom prekinut: taj odvojak za koji si nekako bio siguran da bi njime
trebalo nastaviti dalje, još neko vrijeme, odjednom te izbacuje van, u
kuglu žitke svjetlosti koja se ne razlijeva, žmirkaš, čekaš i ne znaš kamo
sad; iznad tebe u valovima koji se ne šire niti uviru dopiru odjeci tutnjave,
ni daška vjetra


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [and then it withdraws suddenly...]

inglês


and then it withdraws suddenly, two days of fierce vertigo, the loss of

basic orientation, shiftlessness and confusion like at the end of the

tunnel that suddenly ends: that side road you have somehow been sure

you should take, for a while, suddenly forces you out, into the ball of

liquid light that doesn't spill over, you are blinking, waiting, not

knowing where to go next; above you thunder echoes in waves that

are not spreading out nor flowing, not a breath of wind from anywhere



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [zemlja sada...]

croata | Miloš Đurđević

zemlja sada na mahove ispušta zrak, bljeska, sporo, još sporije, sapeti
jezik, sjene su preduboke, hladne, ili ih uopće nema, tanka crta pri dnu
debla, zida: tu je razliku nemoguće zadržati u mislima, možda i zbog sve
jače glavobolje koja struji i pada sa sunčevim zrakama i podigne se u
trenutku kada se skloniš u sjenu (koju? koliko dugo?)


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [earth exhausts air...]

inglês


earth exhausts air fitfully now, flashes, slow, slowly, fettered tongue,

shadows are too deep, cold, if there are any, thin line at the bottom of

the tree trunk, of the wall: you can not hold that difference in your

mind, maybe because of the headache that gets stronger and stronger,

that flows and falls with sunrays and lifts up in the moment you enter

the shadow (which one? for how long?)



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [manja papirnata vrećica...]

croata | Miloš Đurđević

manja papirnata vrećica napunjena je sitnim bijelim školjkama
skupljenima na groblju u Edamu, gradiću na par kilometara od ribarskog
sela; groblje leži na nasutom brežuljku, uzvisini od desetak metara,
preteške nadgrobne ploče od škriljca i granita, staze između urednih
parcela primaju korake kao da ideš po sagu i nakon nekog vremena
zamijetiš nije to pijesak ni drobljeni šljunak, gaziš po milijunima
majušnih ljuštura – najčešće sivkasto plave, u nekoliko nijansi oker i
smeđe boje, žućkaste i prljavo bijele školjke, isprugane, namreškane,
izbrazdane, glatke, s unutrašnje strane grundirane tankim slojem
slijepljenog pijeska, uvijek skrhanih rubova od trenja i koračanja,
premalene za bilo čije uho (gluhe?), zaštićene kamenom ogradom i zidom
prostrane crkve (tu su nekad sklanjali stoku kada bi popustili nasipi i polja
nestala pod vodom) od vjetra i udara kiše koja dolazi sa Sjevernog mora:
bezbrojne (mrtve) točke i crtice, svijetli talog sastrugane boje, porozni
ostaci (čega?) u kojima ništa ne šumi, suhi kašalj mrtvih  


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [small paper bag...]

inglês


small paper bag filled with tiny white shells gathered at the cemetery

near Edam, a town a few kilometers from a fisherman's village; the

cemetery lies at the fill dam, a hill ten meters high, heavy gravestones

made from shale and granite, paths leading between neat plots

absorbing steps as if you are walking on a carpet, and after a while

you notice it is not sand nor macadam, you are walking on billions of

tiny casings – most often grayish blue, in several hues of ochre and

brown, yellowish and dirty white seashells, their striped, lumpy,

smooth, insides grounded with a thin layer of pasted sand, rims always

chipped from abrasion and stepping on, too small for anyone's ear

(deaf?), protected by stone fencing and the wall of the great church

(cattle were sheltered inside it once when dams spilled over and fields

were flooded) from wind and gusts of rain coming from the North

Sea: innumerous (dead) dots and dashes, light residue of rubbed out

color, porous remains (from what?), inside them there's no whirr, dry

cough of the dead  



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [Poznam taj zvuk...]

croata | Miloš Đurđević

"'Poznam taj zvuk! Upravo je netko umro!' – 'Ne, to je samo skakavac
skočio na postelju.'" ali ne možeš se sjetiti nikakvih zvukova, ne onih
(kojih?) kojima bi se mogao dao bilo kakav atribut, dodatak koji bi ih
izvukao, iznio van; bolnica je bila improvizirana u mjesnoj crkvi, na rubu
doline, u nakaznoj građevini gole betonske konstrukcije s masivnim
vratima koja su tu privremeno postavljena i na brzinu zaboravljena, sjećaš
se samo taloga dubokog vonja nepokretnih tijela na posteljama, njegove
(čujne?) sivkasto smeđe boje, i tišine koja se uzdizala i zadržavala gore
visoko ispod krova od plavog lima; i tog su jutra neki umirali, neki u
groznici, pjena po ustima, neki više mogu stati na noge, s debelim
povezima preko očiju, neki su umrli te noći, nešto ranije u zoru, kasnije
navečer, jod i molim vas, pustite nas da prođemo, malene rupe, tamni
otvori u zraku zadržavaju se par trenutaka, u prolazu su ih razmicale i za
sobom povlačile priučene bolničarke, sitna škripa metalnih okvira
kreveta, prigušeno struganje – vani je zrak poprimao (davao? uzimao?)
oštrinu svjetlosti, tucanik nasut po prilaznom putu, nazubljene kreste
zauvijek zaustavljenih niskih valova od blata, titranje u lokvicama i
raskidani pojas trave izrasle podno vanjskih zidova   


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [I know that sound...]

inglês


"I know that sound! Somebody has just died!" – "No, it is only a

grasshopper jumping on the bed." but you can't recollect any sounds,

certainly not those (which ones?) that could have any attribute, an

addition to pull them out, bring them out; hospital was improvised in

the local church, at the edge of the valley, in the hideous building with

bare concrete structures, with massive doors temporary put there and

then forgotten in a hurry, you only remember a sludge of the caustic

smell from motionless bodies lying on beds, it has (audible?)

gray-brown color, and silence rising up and clinging high under the

roof made from blue sheet; and that morning some were dying, some

were feverish, froth on the mouth, some couldn't stand up, with thick

bandages over their eyes, some had died last night, early in the

morning, late in the evening, iodine and please, let me pass by, small

holes, dark openings in the air linger on for a while, untrained nurses

push them aside, dragging them along in passing, weak creaking of

the metal bed frames, mute scraping – outside the air assimilates

(giving? taking?) sharpness from the light, entryway covered with

road metal, jagged crests of forever suspended low mud waves,

flickering in the puddles, and a sundered belt of grass growing under

outer walls


Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [golema je glad...]

croata | Miloš Đurđević

golema je glad (za čime?) u toj praznini, pregrade se uvijaju (približavaju
li se? razmiču?), stanjuju i naglo nestanu jedna u drugoj, jedna iza druge,
jedna ispred druge: ima li jezik i hoće li ga itko dotaknuti ne odnosi se na
strujanje zraka, vode, svjetla, koje ponire (izlazi?) da bi se pojavilo
(kada?) odmah iza nas, tu gdje smo namjeravali zastati i nikome ne reći
ništa


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [enormous is the craving...]

inglês


enormous is the craving (for what?) in that emptiness, screens are

twisting in (are they coming closer? coming apart?), thinning and

suddenly disappearing into each other, behind each other, in front of

each other: does it have a tongue, and will it be touched by someone

has nothing to do with the flow of the air, water, light, it goes down

(springs out?) only to turn up (when?) just behind us, here where we

planned to stop and tell nothing to nobody



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [drugi tjedan nesanice...]

croata | Miloš Đurđević

drugi tjedan nesanice, od petog prema trećem satu štropot u zidovima
(cijevi?) zakratko prati kutije automobila (u valovima? odbija li se, upija?
hoće li zaškripiti? s koje strane?) i zatim želiš pomisliti da sipi, meko, ali
nikakve jeke ni od kuda: razdanjivanje je poput usporene inverzije
treptaja, gornji kapak se otvara, povlači i više se ne može spustiti


© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [second week of insomnia...]

inglês


second week of insomnia, from the fifth toward third hour a rattle in

the walls (plumbing?) follows automobile boxes for a short while (in

waves? does it bounce back, absorb? will it squeak? on which side?)

and then you want to think it drizzles, softly, but there is no echo from

anywhere: daybreak like an inversion of the eye blinking in slow

motion, upper lid opens up, withdraws and can't go down



Translated by the author

Morse, gluhi prijatelju [južni vjetrovi nad gradom...]

croata | Miloš Djurdjević


                "Siguran sam da upravo sada netko govori protiv mene."

                                                                                           Josef K.


južni vjetrovi nad gradom, nebo nalik na neoprane prozore gleda prema
ničemu – pljuvačka na jeziku, prsti u njegovim ušima

© Miloš Đurđević
from: Umbrijska sunčanica i druge pjesme
Zagreb: Meandar, 2010
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Morse, My Deaf Friend [southern winds upon the town...]

inglês


        "I'm sure somebody is speaking against me at this moment."

                                         Josef K.



southern winds upon the town, the sky resembling unwashed windows

looking towards nothing – spit on the tongue, fingers in his ears


Translated by Miloš Đurđević

Ciešā jumī

letão | Knuts Skujenieks

kad cilvēki lasīs šos pinumus rūgtos
šos vārdus nesauktos neizlūgtos
un domās par to kas tādus ir devis
kā tur būs vairāk? manis vai tevis?
kad cilvēki domās par vientuļu garu
kas spēj pat no bezspēka izskaldīt staru
ja sacīs labi vēl pasaule staro
vai viņi zinās kas staru baro?
es pats to nezinu mīļā mana
tu tālā un dobjā kā zvanīšana
es nezinu to bet es tevi jūtu
un atkal rindu uz papīra sūtu
tu drebi kā gaiss no putna vēdām
pār manām cerībām manām bēdām
mēs varam šķirties kā padebeši
bet nevaram atmosties auksti un sveši
priekš citiem aizliegt viens otru varam
bet pašiem sev mums nepaiet garām
mēs varam rūgties ka dzīve vīla
bet mūs tura važās ne tikai mīla
no kopīga krama mums uguns viena
no kopīga dvēseles pavediena
ja nogursi zini ka cilvēki lasīs
un atkal un atkal pēc stara prasīs
un ciešā jumī mēs esam radi
es tevi dziedu tu mani vadi
un katrā burtā ir tava dvaša
un tikai puse no manis paša

© Knuts Skujenieks
from: Raksti: Dzeja 1963–1969
Rīga: Nordik, 2002
ISBN: 978-9984-675-80-0
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Prepleteni

croata

Kada ljudi pročitaju ovo gorko prepletanje
One riječi koje nisu tražene ni izmoljene
I pomisle kako su nastale
O kome će više razmišljati? Tebli ili meni?
Kad ljudi počnu misliti o duši tako samotnoj
Koja čak i onemoćala može obasjati sunčevu zraku
Hoće li reći dobro na svijetu još uvijek imasunčevih zraka
Hoće li znati što hrani sunčevu zraku?
Osobno ne znam moja draga
Ti daleki šuplji zvuk zvona
Ne znam ali te osjećam
I na papir stavljam još jedan stih
Ti drhtiš kao zrak od lepršanja krila
Nam mojim nadama i mojom tugom
Možemo se razdvojiti poput niskih oblaka
Ali ne budimo se hladni i otuđeni
Za druge možemo se odreći jedan drugoga
Ali mi se ne mimoilazimo
Možda smo ogorčeni zbog izdajje života
Ali okovani smo ne samo ljubavlju
Iz zajedničkog odbijanja ložimo istu vatru
Iz zajedničkog duhovnog tkiva
Ako se umoriš znaj da će ljudi čitati
Iznova i iznova tražiti sunčevu zraku
A prepleteni mi smo u vezi
Pjevam o tebi dok me vodiš
Tvoj dah u svakom slovu
Pola od njega sam ja

Prijevod: Miloš Đurđević. Pjesme. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Ziemas vakars

letão | Knuts Skujenieks

Ar savām kājām pa apvārsni
sarkans jātnieks klīst
viņš acīm redzami noveco
viņš ātrāk par ziedu vīst
Ai!
Ar cilvēkiem runāt viņš neprot
Ai!
Zirgs viņu nepazīst
Ai!
Sirdis
kas jātnieku redzējušas
palēnām palēnām plīst

from: Sēkla sniegā
Rīga: Liesma, 1990
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Zimska večer

croata

Obje je ruke položio na obzor
Crveni jahač luta
Vidno stari
Blijedi brže od cvijeta
O!
On ne zna kako razgovarati s ljudima
O!
Konj ga ne prepoznaje
O!
Srca
Kad spaze jahača
Polako se polako cijepaju

Prijevod: Miloš Đurđević. Pjesme. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Ja mēs

letão | Knuts Skujenieks

nemeklēsim pasaules vainu
negaidīsim komētu asiņainu
mums komēta nepalīdzēs
draugiem paliks iet bojā
un ienaidniekiem paliks atriebība
un mēs paliksim vidū
tikai komētas aste izies caur mūsu sirdīm
un mēs paliksim vidū
un pasaule paliks ne laba ne ļauna
ne auksa ne karsta bez goda bez kauna
atstāsim gultā baltos palagus
nerosīsimies uz gaisā paraušanu
komēta aizgriezīsies pa savām parabolām
un mēs paliksim vidū
uz tilta
ja nebūsim sataisījuši savus gaismekļus
savai atnākšanai pa savām parabolām
un pasaule stāvēs bez prāta bez vilta
un mēs paliksim tukši uz tukša tilta
ar komētas asti caur mūsu sirdīm
ja mēs sevi neparausim savā gaisā
ja mēs paši neiziesim caur savām sirdīm
komēta paliks tukša kā avīzes lapa
četrkārt pārplēšama uz uzdurama uz nagliņas
draugiem paliks iet bojā
un ienaidniekiem paliks atriebība
negaidīsim

from: Raksti: dzeja 1963–1969.
Rīga: Nordik, 2002
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Ako mi

croata

Ne tragaj za krivnjom svijeta
Ne očekujkrvavu kometu
Kometa nam neće pomoći
Prijetelji će i dalje biti uništeni
Osveta će i dalje biti neprijateljska
Ali i dalje ćemo biti u sredini
Srca će nam probosti tek rep komete
Ali i dalje ćemo biti u sredini
A svijet i dalje neće biti ni dobar ni loš
Ni hladan ni topao bez srama bez časti
Ostavimo za sobom čiste plahte
Nemojmo se pripremiti da budemo razneseni u zraku
Kometa će se vratiti svojoj paraboli
Ali i dalje ćemo biti u sredini
Na mostu
Ako nismo pripremili naše reflektore
Da se svatko od nas vrati vlastitoj paraboli
A svijet će biti nepomičan bez misli i naznaka
A mi ćemo i dalje biti prazni na praznom mostu
Srca će nam biti probijena repom komete
Ako se ne raznesemo u zrak
Ako sami ne posegnemo u svoja srca
Kometa će biti tek prazna novinska stranica
Pocijepana na četiri dijela i ostavljena u zahodu
Prijatelji će i dalje biti uništeni
Osveta i dalje neprijatelska
Ne gubimo vrijeme

Prijevod: Miloš Đurđević. Pjesme. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Pasaules malā

letão | Knuts Skujenieks

Šī pēdējā barikāde, uguns līnija, sarkanā svītra,
Pāri tai
Mēs vairs nesadosimies rokās.
Ne draugi, ne parlamentārieši, pat ne pudelesbrāļi.

Pēdējā diena, pēdējais teikums, pēdējā šanse.
Uz robežas sadegs vārds mēs.
Cauri ugunij netiks vārds jūs.
Paliks vienīgi viņi.

Šovakar pasēdēsim uz mūsu saprāta čemodāniem,
Uz mūsu goda jūtu mugursomām
Un saskaitīsim mūsu mūža sīknaudu
Turp – vai atpakaļceļam.

Pasēdēsim līdz rītam.

from: Sēkla sniegā
Rīga: Liesma, 1990
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Na rubu svijeta

croata

Ovo je posljednja barikada, vatrena linija, srvena zona.
Preko nje
Više nećemo stajati držeći se za ruke
Ni prijatelj, ni zamjenik, ili drug u piću.

Ovo je zadnji dan, zadnja rečenica, zadnja šansa.
Na granicama riječi mi ćemo gorjeti.
Riječ ti neće proći kroz vatru
Ostat ć esamo oni.

Sjednimo večeras na našu prtljagu razuma,
Na ruksake našeg osjećaja žasti
Izbrojimo sitniš našeg života
Potreban da stignemo na odredište – ili da se vratimo.

Sjedimo zajedno sve do jutra.

Prijevod: Miloš Đurđević. Pjesme. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Lu Ši-kaņa rokas

letão | Knuts Skujenieks

                                           Te tas nebij, tas bij Ķīnā...

                                                                           Rainis 

Stāsts ir īss.
Pianistam
Salauza rokas.

Salauza
Pasaules Revolūcijas
un Gaišās Nākotnes vārdā.

Saka,
ja dieviem griboties ēst,
esot vajadzīgs upuris.

Un pianistam
salauztas rokas
ir vienīgā lojalitāte,
ja vispār cilvēks var būt kaut cik lojāls
pret badīgu elku.

Kaur arī neesmu
ne ķīnietis,
un ne pianists,
Lu Ši-kaņ,
Es šo to zinu
Par elkiem
Un elku dievību.

© Knuts Skujenieks
from: Skujenieks, Knuts. Raksti: Dzeja 1963–1969
Rīga: Nordik, 2002
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Ruke Liu Shikuna

croata

Ova je priča kratka.
Somili su ruke
Jednom pijanistu

Slomili ih
U ime Svjetske revolucije
I zbog Svijetle budućnosti.

Rekli su,
Ako bogove treba nahraniti
Onda mora postojati žrtva.

A slomljene ruke
Tog pijaniste
Jedini dokaz lojalnosti
Ako čovjek uopće može biti lojalan
Proždrljivom bogu.

Premda nisam
Ni Kinez
Ni pijanist
Liu Shikun,
Nešto znam
O idolima
I idolatriji.

Prijevod: Miloš Đurđević, „Pjesme”, Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Vārds ir vārds

letão | Knuts Skujenieks

es neesmu uzveicams es neesmu iznīdējams visklajākā
laukā nomīdītā pielamātā un piespļautā
neskatieties uz maniem kauliem kas arvien gausāk
staigā zem ādas nu bet ja gribat skatieties varbūt ka tas ir
pamācoši bet klausieties manos vārdos klausieties
ieklausieties noklausieties pārklausieties bet klausieties
jo mani vārdi ir mani darbi un citu darbu man nav
un nebūs
un nav tādas dzīves cīņas kurā es būtu zaudētājos jo
man nav ne durkļa ne kara viltības tikai vārds kuru
es nolieku vidū visklajākajā vietā un tas dod sakni pēc
gada vai divsimt kāds tam svars? vai tūlīt uz vietas vai
pēc septiņiem mēriņiem sviedru kāds tam svars?
mani kauli ir graša vērti jo pie manis ir vārdi un tie nav
ne jāņa ne pētera ne knuta skujenieka vārdi tie vārdi ir
Cilvēks
ja gribat skatieties balstiet kaulus pie elkoņiem vai
aizmetiet kāju priekšā bet vārds ir vārds un pat aizmirsts
viņš atstāj meža atbalsi ūdens viļņošanu un ļaužu
nesaderību ar dzīvi un sevi
un pat visrupjākais vārds visrūgtākais vārds ir Cilvēks ne
man to zināt ne jums no kurienes vārdi nāk un kur tie
aiziet
un mūsu nezināšana tura mūs dzīvus pat nāvei parādā
esamus
tādēļ klausieties līdzklausieties audzējiet savu sakni
un jūs neuzvarēs

© Knuts Skujenieks
from: Skujenieks, Knuts. Raksti: Dzeja 1963–1969
Rīga: Nordik, 2002
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Riječ je riječ

croata

Mene se ne može pokoriti ne može me se razoriti na otvorenom
Polju zgaženog prokletog i popljuvanog
Ne gledaj moje kosti koje sve sporije
Hodaju pod mojom kožom ali ako želiš pogledati možda
Ovo je lekcija slušaj moje riječi slušaj
Slušaj počuj slušaj opet ali slušaj
Jer moje su riječi moje djelo, a drugog ajela nemam
Neću ga imati
Bitka u životu u kojemu ću biti gubitnik jer
Nema ni bajunete ni ratnog žara samo riječi
Smještam se u središte najotvorenijeg miesta da se ukorijenim
Za godinu ili dva stoljeća zar je to važno? Ako upravo sada ili
Nakon sedam unci znoja zar je to važno?
Moje kosti ništa ne vrijede jer imam riječi a one
Nisu riječi janisa petera ili knutsa skujenieksa te riječi su
Ljudske
Ako želiš pogledati uravnotežene kosti na laktovima ili
Staviti nogu ispred sebe ali riječ je riječ čak zaboravljena
Ostavlja odjeke u šumskim krugovima nav odi i razdoru
Ljudi s životom i njima samima
Čak i najprostija riječ najogorčenija riječ je Ljudska
Odakle te riječi dolaze nije na meni da znam ni tebi
Ni kamo odlaze
I naše slabo znanje drži nas na životu vezani smo smrću
Našim postojanjem
Stoga slušaj čuj pored mene ukorijeni se
I nećes biti pokorena

Prijevod: Miloš Đurđević. „Pjesme”. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005

Poga

letão | Knuts Skujenieks

Kā ķirsis, kas galotnē sargā
Pēdējo pārpalikušo ogu, –
Tā es sargāju sadilušajā kreklā
Vienu vienīgu pogu.

Kad vairs nav ne suvenīru, ne cerību
Un kad nasta kļūst aplam grūta,
Es azotē paknibinos gar pogu,
Kura ir tevis šūta.

Par spīti gadiem un badiem,
Par spīti sniegiem un miegiem,
Tu mani piediegusi caurumainajai dzīvei
Ar mīlestības un mūžības diegiem.

Nakts dienu pieveikusi. Es raugos
Vienā vienīgā gaišā logā.
Tas nav logs. Mūžs mans uz krūtīm deg
Tevis iešūtā pogā.

© Knuts Skujenieks
from: Poga
Rīga: Neputns, 2011
ISBN: 978-9984-807-83-6
Audio production: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Dugme

croata

Poput stabla trešnje koja na vršcima čuva
Posljednje plodove –
Tako i ja čuvam svoju pokidanu košulju
Njeno jedno jedino dugme.

Kad se izgube suveniri i nada
Kad breme postane previše teško
Na prsima potražim dugme
Koje si prišila.

Usprkos godinama i gladi
Usprkos snijegu i snu
Zašila si me za konac mog života
Ljupkim nitimi vječnosti.

Dani smjenjuju noći. Gledam
Jedin jedini svijetli prozor.
Nije to prozor već moj život što plamti
Na mojim grudima tvoje prišiveno dugme.

Prijevod: Miloš Đurđević. Knuts Skujenieks. Poga. Rīga:Neputns, 2011

HR – Marko Pogačar

croata | renshi.eu [GR-LV-UK-CZ-MT-HR-GR]

Proljeće nam je preplelo prste, zmije lude od svjetla
ispreplele su se sa nama. nije to nikakvo proljeće.
samo se cvijeće izvija tupo iz svojih čašica
i pčele pjevaju linoleum i tepih vjetra. zrak,
dubok i težak, uvlači se pod trave i podiže
trbuhe miševa: ne prođe dan a oni  
razgrnu tijelo kao zavjesu i raznesu
kosti i iznutrice. nije to nikakvo proljeće.  
samo vode u rijekama rastu i smočnice
čekaju da ih ispuni pusta novost. gdjegdje bogovi
guču iz grobova, kao golubovi. i njihov narod   
drugom narodu kopa oči, no noću, to se dešava
noću. po danu pupa i u grad se vraćaju ptice: žice
teške od pjesme i zemlja plodna od govana zatežu grlo.
živice pužu u nebo. konobari iznose stolove
i muhe upadaju u čaše. zeleno brzo uči svoj jezik–
pouzdan rječnik čempresa, slova bukvi i breza;
čak i zemlja pod noktima spremna je cvasti. ipak nije
to proljeće. nije to ništa. nema proljeća bez tebe, dosta je
dosta je bilo laži.

© Marko Pogačar
Audio production: renshi.eu @ poesiefestival berlin 2012

Croatia – Marko Pogačar

inglês

Spring has entwined our fingers, snakes mad with light
entwined with us. this is not a spring.
just flowers bluntly sprout from the sepals
and bees sing linoleum and carpet of the wind. air,
heavy and deep, creeps under the grass and lifts up
bellies of the mice: its barely a day before they
pull the body back like curtains and spread out
bones and guts. this is not a spring.
only waters in rivers grow and pantries
wait to fill up with bleak news. here and there gods are
cooing from graves, like pigeons. and their people  
pick out another people's eyes, but at night, it happens
at night. during the day the world buds and birds return to town:
wires heavy from the song and soil fertile from the shit straiten throat.
hedges crawl to the sky. waiters take out tables
and flies drop in glasses. greenery is quick to learn its own language–
reliable dictionary of cypress, letters of beeches and birches;
even the dirt under fingernails is ready to bloom. yet this is not
a spring. this is nothing. there is no spring without you, enough
enough with the lies.

Translation from Croatian by Miloš Đurđević