COUSAS QUE COMEZAN POR Y

Esa nostalxia, as violetas,
unha sinatura tan allea ás nosas linguas,
estar de viaxe, Armenia, signos estranxeiros,
a capa carnosa que cobre a miña sensación.
Un país que non existe, a terra rara septuaxésima,
en vastas extensións o mínimo elemento para a cópula.
Todo o varón que hai en min,
ás veces ti, e eu outras,
non teño ningunha palabra de nove letras.
Vítima e verdugo abrazados nunha soa lingua,
horizontes aos que nos guindar: ao mar, a Portugal, a España.
O sendeiro impracticable do tao, gaiolas aladas nos 70,
o vermello das pantallas, algúns metais prateados.
O punto da túa vida no que non sabes que decisión tomar,
tres liñas iguais, soñando un pacto,
a memoria escura da nación terrible.
A violación do meu nome, o último que che escribo.
A xuventude, corréndonos entre os dedos en distintas direccións.
Cando abrimos a porta do cuarto de baño da poesía
atopamos o pai convertido nunha rocha.
A mera ocorrencia de que poida ser un xugo ese sur,
yo-lan-da-cas-ta-ño repetido ata que non significa                nada.
Segundo algúns códigos, o meu número inevitable,
a simultánea prole dunha illa que implora,
o tormento do modisto, os cascallos do medievo.
O respectado capricho dos nacionais patriarcas,
os desvelos do illamento nunha aldea de Suecia,
o bendito sabor das uvas de Corinto,
mercé dos teus labios nunha hora futura
e, entre as pernas, o meu sexo
que tamén comeza
por Y.

© Yolanda Castaño
Extraído de: A segunda lingua
Santiago de Compostella: PEN Clube de Galicia, 2014
Produção de áudio: Literaturwerkstatt Berlin, 2015

STVARI KOJE POČINJU SLOVOM Y

Ta nostalgija, ljubičice,
Potpis tako tuđ našim jezicima,
biti na putu, Jermenija, strani znaci,
mesnati sloj koji prekriva moj utisak.
Zemlja koja ne postoji, retka zemlja sedamdeseta,
na širokim prostranstvima najmanji element za spajanje.
Muškarac u meni,
nekada ti, a nekada ja,
nemam nijednu reč od devet slova.
Žrtva i mučitelj zagrljeni u jednom jeziku,
horizonti u koje jurišamo: more, Portugalija, Španija.
Neprohodne staze taoa, krilati kavezi sedamdesetih,
Crvenilo ekrana, neki posrebreni metali.
Tačka u životu kad ne znaš koju odluku da doneseš,
Tri iste linije, sanjajući pakt,
Mračno sećanje strašne nacije.
Skrnavljenje mog imena, poslednje što ti pišem.
Mladost, svršavamo među prstima u različitim pravcima.
Kad otvorimo vrata kupatila poezije,
nadjemo oca pretvorenog u kamen.
Sama pomisao da taj jug može biti jaram,
yo-lan-da-cas-ta-ño ponovljeno do besmisla.
Prema nekim pravilima, moj neizbežan broj,
Istovremeno potomstvo ostrva koje moli,
Krojačeve muke, srednjevekovne ruševine.
Poštovani hir očeva naroda,
Nesanice zbog usamljenosti u jednom švedskom selu,
Božanstveni ukus grožđica,
Milost tvojih usana u nekoj budućnosti
i, između nogu, moj pol
koji takođe počinje
jednim Y.

Prevod sa srpskog Jelena Vrangelovski