[Come scrivere altro, altre immagini]

Come scrivere altro, altre immagini
se quieta sera mi raccoglie sempre uguale,
che le storie tristemente volute e contorte
rendono simili i versi al dare saggio della propria bravura.
Niente di tutto ciò mi lega, che intorno al corpo
ho intera l’umana condizione, colei che si addormenta
per stanchezza e spessore di mano.
Sottratta vita a ogni profanazione, per sacro sentire
l’odore indubitabile delle mani d’inverno.
È odore di stalla, di latte e di urina,
di fieni concilianti al freddo e nel mite lume
raccogliere in uno sguardo l’ordine in un fienile.

Ciò è per me intelletto, facoltà di intuire il rapporto
nella pratica del rigore. Nulla dipende dai nostri umori soltanto,
niente dalle nostre possibilità creative.
A cosa serve sapere e compiacersi del sapere
se non per distinguere un filo d’erba da un altro.

© Giulio Einaudi Editore
Extraído de: le beatitudini della malattia
Giulio Einaudi Editore, 2013
Produção de áudio: Haus für Poesie / 2016

[Kako ispisivati drugo, druge slike]

Kako ispisivati drugo, druge slike
kad mirna me večer sabire uvijek jednako,
budući da priče tužno željene i uvijene
čine stihove sličnima mudrome davanju vlastite bravure.
Ništa od toga me ne veže, jer oko tijela
imam čitavo ljudsko stanje, onu koja zaspi
od umora i gustoće ruke.


Život izmaknut svakom skvrnavljenju, zbog sveta osjećanja
neprijeporna mirisa ruku zimi.
To je miris štale, mlijeka i mokraće,
pomirujućih sijena na studeni i u blagu svjetlu
sabrati u jedan pogled red u sjeniku.

To je za me um, sposobnost slutnje odnosa
u vježbanju strogoće. Ništa ne ovisi samo o našim raspoloženjima,
ništa o našim kretaivnim mogućnostima.
Čemu služi znati i uživati u znanju
ako ne da bi se razlikovalo jednu od druge vlati trave.

S talijanskog izvornika na hrvatski preveo: Tvrtko Klarić