Jelena Dabić
alemão
Putovanje
Nijesam ovdje gdje me vidite
A nijesam ni tamo gdje me znaju
Tamo mi je ovdje
Ovdje mi je daleko
To vam je kao kad vam u ludnici
Ludi kažu da ste ludi
I vi ih zovete ludima
Pitajući se jesu li zbilja mogli otkriti vašu ludost
Ili je to samo nenormalnost koju suprotstavljaju svojoj
I nama su dali ime
Da bi mogli da nas zovu bez značenja
Bila sam kod psihijatra
Bila je “ona” i nije me zvala imenom
Bila sam mala
I ona me popela na prozor svoje sobe
Da bi mi pokazala gnijezdo golubova
Dopalo mi se koliko je bilo ružno
Rekla sam joj da je lijepo
Odlično je pamtim
I taj njen izraz kad mi govori da sam normalna
Mislim da smo se razumjele
Produção de áudio: Haus für Poesie / 2017
Reise
Ich bin nicht hier wo ihr mich seht
Und auch nicht dort wo man mich kennt
Das Dort ist für mich hier
Das Hier ist für mich weit weg
Das ist wie wenn dir im Irrenhaus
Die Irren sagen du bist irre
Und du nennst sie die Irren
Und fragst dich ob sie wirklich dein Irresein erkannt hätten
Oder ob das nur das Abnormale sei das sie dem eigenen gegenüberstellen
Auch uns gab man einen Namen
Um uns ohne Bedeutung nennen zu können
Ich war beim Psychiater
Es war eine „Sie“ und nannte mich nicht beim Namen
Ich war klein
Und sie hob mich ans Fenster ihres Zimmers
Um mir ein Taubennest zu zeigen
Es gefiel mir wie hässlich es war
Ich sagte zu ihr es sei schön
Ich kann mich bestens an sie erinnern
Und ihren Ausdruck als sie sagte ich sei normal
Ich glaube wir haben uns verstanden