(-15) PROZOR NA ZIDU

Rođen u idealnom društvu, besplatno sam dobio sobu
u kojoj ću trajati.
Tražio sam dozvolu – da probijem jedan od četiri zida,
da načinim prozor.

Rekoše da stavim sliku vođe – ona je prozor u svijet.

Pitao sam sva četiri zida
koji može izdržati ranu, jer kanim ekser zakucati.
I sva četiri zida se javiše kao dobrovoljci. Rekoše:
Bolje nositi sliku vođe, nego biti zid za uza zid.

Kad sam okačio sliku – progovori vođa sa slike.
Ohol, tražio je da pozlatim ram.
U inat vođi, uklonih sliku sa zida. I ugledah prazninu.
To sam shvatio kao umjetnost: praznina se
ukazala kao slijepi prozor, ali soba, sa sva četiri zida,
stade se cerekati.

Pitao sam – šta ti je, sobo?

Nisam ja soba. Ja sam ćelija.

© Enes Halilović
Extraído de: Zidovi
Beograd: Albatros plus, 2014
Produção de áudio: Serbian PEN Centre 2018

( - 15) FEREASTRĂ ÎN ZID

Născut într-o societate ideală, am primit pe gratis o cameră

în care să trăiesc.

Am cerut permis – să sparg unul din cele patru ziduri,

să-mi fac fereastră.


Mi-au zis să pun poza conducătorului – ea e fereastra spre lume.


Am întrebat cele patru ziduri

care poate suporta rana, căci trebuie să bat un cui.

Şi toate cele patru ziduri s-au oferit benevol. Au zis: Mai bine să porţi poza conducătorului, decât să fii un zid de după zid.


După ce-am pus poza – mi-a vorbit însuşi conducătorul.

Mândru, cerând o ramă de aur.

De-al naibii, i-am luat poza de pe zid. Şi s-a facut un gol.

Am înţeles că asta-i arta: golul,

fereastra oarbă, dar camera, cu toate cele patru ziduri,

a început să râdă.


Am întrebat-o – ce-i cu tine, tu cameră?


Eu nu sunt cameră. Eu sunt celulă.

Translation: Ioana Ieronim & Mariana Dan