Ioana Ieronim, Mariana Dan
romeno
(-15) PROZOR NA ZIDU
Rođen u idealnom društvu, besplatno sam dobio sobu
u kojoj ću trajati.
Tražio sam dozvolu – da probijem jedan od četiri zida,
da načinim prozor.
Rekoše da stavim sliku vođe – ona je prozor u svijet.
Pitao sam sva četiri zida
koji može izdržati ranu, jer kanim ekser zakucati.
I sva četiri zida se javiše kao dobrovoljci. Rekoše:
Bolje nositi sliku vođe, nego biti zid za uza zid.
Kad sam okačio sliku – progovori vođa sa slike.
Ohol, tražio je da pozlatim ram.
U inat vođi, uklonih sliku sa zida. I ugledah prazninu.
To sam shvatio kao umjetnost: praznina se
ukazala kao slijepi prozor, ali soba, sa sva četiri zida,
stade se cerekati.
Pitao sam – šta ti je, sobo?
Nisam ja soba. Ja sam ćelija.
Extraído de: Zidovi
Beograd: Albatros plus, 2014
Produção de áudio: Serbian PEN Centre 2018
( - 15) FEREASTRĂ ÎN ZID
Născut într-o societate ideală, am primit pe gratis o cameră
în care să trăiesc.
Am cerut permis – să sparg unul din cele patru ziduri,
să-mi fac fereastră.
Mi-au zis să pun poza conducătorului – ea e fereastra spre lume.
Am întrebat cele patru ziduri
care poate suporta rana, căci trebuie să bat un cui.
Şi toate cele patru ziduri s-au oferit benevol. Au zis: Mai bine să porţi poza conducătorului, decât să fii un zid de după zid.
După ce-am pus poza – mi-a vorbit însuşi conducătorul.
Mândru, cerând o ramă de aur.
De-al naibii, i-am luat poza de pe zid. Şi s-a facut un gol.
Am înţeles că asta-i arta: golul,
fereastra oarbă, dar camera, cu toate cele patru ziduri,
a început să râdă.
Am întrebat-o – ce-i cu tine, tu cameră?
Eu nu sunt cameră. Eu sunt celulă.