GRAN FESTA D’ANIVERSARI

Quan vaig néixer
van trobar-me
una maleteta de fusta
dintre la boca.

⎯Finestra enllà de l’hospital els ulls cansats de la mare resseguien la perfecta indiferència del
celatge devorat per les gavines.⎯

Una dona com jo
sola en una cambra d’hotel
com en una intempèrie.
⎯Si les paraules no fossin mentida jo
no diria sinó paraules.⎯

Voldria covar clausures
excel·lir en els rictus íntims
rotunds perfectament silents:
com un badall de monja.

Han passat molts d’anys
no he tancat mai els ulls ni cap finestra
espero un anyell o una carta,
espero la flor nocturna de la ràbia,
espero la flauta dolçament imbècil de l’amor.

© Maria Cabrera Callís
Extraído de: La ciutat cansada
Proa, 2017
Produção de áudio: Catalunya Ràdio

Velika rođendanska proslava

Kad sam se rodila
pronašli su mi
drveni koferić
u ustima.

– Umorne majčine oči kroz prozor bolnice pratile su tamo potpunu ravnodušnost nebeskog obzorja što su ga galebovi proždrli. –

Žena poput mene
sama u hotelskoj sobi
kao u nevremenu.
– Da riječi nisu laž
govorila bih samo riječi. –

Voljela bih izlijegati klauzure,
odlikovati se intimnim riktusom
potpunim, savršenim, tihim
poput zijeva redovnice.

Prošle su mnoge godine
nikad nisam zatvorila oči ni prozor
čekam jaganjca ili pismo,
čekam noćni cvijet bijesa,
čekam slatko glupavu flautu ljubavi.

Translated by Xavier Farré, Isaac Xubín, Ricardo Arregi, Artur García Fuster, Alejandro Martínez Vicente, Nikola Vuletić, Unai Lauzirika, Rebeka Vasilj and Sara Mašek