DE SMÄRRE GUDARNA

Större gudar, en Baal, en El,
besegrar kaosmakterna i en heroisk kamp

(tror de)
och bygger sedan omsorgsfullt sin borg

på traktens högsta bergstopp.
Nöjda sitter de sedan där

och ser rökarna stiga, rakt eller mindre rakt
från svedjor, krematorieugnar och kaffekokning.

De smärre gudarna, småfolket,
larer, vättar och de kloka små grå,

bökar på i den gamla askens höstliga rötter
och sänder sällsamma svampar

upp i dagsljuset. De är lata, långsamma gudar.

Men någonting ville de också ha sagt.

© Lars Gustafsson
Extraído de: En tid i Xanadu
Stockholm: Natur och Kultur, 2002
Produção de áudio: 2003, M. Mechner, literaturWERKstatt berlin

Oni sitniji bogovi

Veći bogovi, jedan Baal, jedan El,
pobjeđuju sile haosa u herojskoj borbi

(vjeruju oni)
i podižu potom pažljivo svoj dvorac

na najvećem brijegu u krajini.
Potom sjede onde zadovoljni

i gledaju kako se podižu dimovi, pravo ili manje pravo,
sa krčevina, krematorijskih peći i džezvi za kahvu.

Manji bogovi, sitni nakot,
lari, veti, mali sivi mudri,

riju u jesenjom korijenu staroga jasena
i šalju čudnovate gljive

na danju vedrinu. Oni su lijenji i spori bogovi.
Ali i oni su nešto želeli kazati.

Prijevod: Refik Ličina