ЛЮБОВНИЯТ ЗАЕК

Ще се върна след малко, каза,
и остави вратата отворена.
Вечерта беше специална за нас,
върху печката къкреше заек,
беше нарязала лук, кръгчета моркови
и скилидки чесън.
Не си взе връхната дреха,
не сложи червило, не питах
къде отива.
Тя е такава.
Никога не е имала точна представа
за времето, закъснява за срещи, просто
така каза онази вечер -
Ще се върна след малко,
и дори не затвори вратата.


Шест години след тази вечер
я срещам на друга улица,
и ми се струва уплашена,
като някой, който се сеща,
че е забравил ютията включена
или нещо такова...

Изключи ли печката, пита тя.
Още не съм, казвам,

тези зайци са доста жилави.

© Georgi Gospodinov
Produção de áudio: 2007 Literaturwerkstatt Berlin

LJUBAVNI ZEC

Vratit ću se malo kasnije, rekla je
i ostavila vrata otvorena.
Večer je bila posebna za nas,
na štednjaku se krčkao zec,
narezala je luk, kolutiće mrkve
i režnje češnjaka.
Nije uzela kaput,
nije stavila ruž, nisam pitao
kamo ide.
Ona je takva.
Nikad nije imala točnu predstavu
o vremenu, kasnila je na dogovore, jednostavno
tako je rekla one večeri –
Vratit ću se malo kasnije,
nije čak ni vrata zatvorila.

Šest godina nakonm te večeri
srećem je u drugoj ulici
i čini mi se uplašenom,
poput nekoga tko se sjetio
da je ostavio peglu uključenu
ili nešto slično...

Jesi isključio štednjak, upitala je.
Još nisam, rekoh.

Ti zečevi su dosta žilavi.

Bog je crven,
zreo i savršen.
Bog je paradajz.
U tome nema ničeg uvredljivog
ni za jednog od njih.

Prevela s bugarskog Ksenija Marković