POLARNA

Zar nisu čitali budućnost
I da lepe se o zidove mauzoleja
glasovi beznadežno

Da od jabuke grada
davno zlatne u sebi zanjihane
i dah bi da spere
usta jezik grlo

Gipkije moram izroniti
iz zraka čije monade
uzdah znaju biti i orkan

Uzdići se sa kriškom
lokuma u kosi
Obasjati luk što klizi
sa leđa bika kom podvodi me
odisej mesec gladan naracije

Jednim od dvanaest hiljada
umiljatih naloga kaže
Hajde sad Pričaj

U malom amfiteatru
nalik uzdignutom
vodenom stepeniku
kog znam jer oduvek
tu čuvah reči
Ronilački uzdah
krhak koral

Gde prvi put poželeh
da razumem prostor
opruženih dimenzija
Svetlost u vodi

I tako počeh

© Tanja Kragujević
Extraído de: Njutnov dremež [Newton’s Slumber]
Beograd: Književno društvo Sveti Sava, 2004

北極の


未来を読まなかったのか
霊廟の壁にはりつく
絶望の声は

街のリンゴの
均整のとれた熟した味で
息が洗う
口、舌、喉を

しなやかに浮かび上がらなくては
大気から その単子は
溜め息にもハリケーンにもなる

立ちあがる
ロクムのかけらを髪につけて
光る弧が
雄牛の背から滑り落ちて
旅が、語りに飢えた月が、私を誘う

一万二千の
愛らしい求めの一つ
さあ、いま、話して、と

小さな円形闘技場は
そびえたつ
水の段に似ている
それを私は知っている ずっと
言葉をそこで守っていたから
潜水夫の溜め息
壊れやすい珊瑚

そこではじめて
理解したいと願った
広がる空間を
水中の光

そうして始めた

翻訳 : Ayako Oku