Branko Čegec
sir i masline
sir i masline
selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.
ona slijedi pri˙u o otoku, velikom i pustom, ili se tako čini,
jer ljudi su uglavnom turisti, koji dolaze i odlaze,
a na otoku ostaju samo oni koji nikada nigdje nisu uspjeli pobjeći.
na otoku se ne nudi ništa cresko, jer to nitko ne proizvodi.
masline su posvud, a ulje je samo bračko.
ovce su posvud, a sir je samo paški.
da, janjetina: ona se sprema na specifičan način. u belom.
tek sam se danas sjetio da ne poznajem nikoga s cresa.
ni jednu jedinu osobu. i da sam davno, kao apsolvent
jugoslavistike poslao molbu za posao u cresu. i bio primljen.
i da prije toga nikad nisam bio na cresu. i da me uhvatila
silna panika. i da sam smislio neku odvratnu laž. i da
nikad nisam otišao ni vidjeti kakav je to posao zapravo.
i da nikad kasnije nisam ni pokušavao tražiti posao na školi,
jer opet bi me mogli primiti, a to zna˙i da sam u gabuli,
teškoj gabuli, jer i neko bi drugo mjesto moglo biti
napušteno i tužno poput cresa u studenom.
ali, čovječe, ovaj je otok prekrasan, vjerojatno i ljepši
nego sada kada horde talijana i slovenaca,
hrvata, francuza, nijemaca njuškaju po svakoj rupi,
prevrću svako ovčje govno, zaviruju iza svake zavjese,
i odlaze ne vidjevši ništa: odlaze bez mirisa u nosu i
okusa u ustima, jer jeli su ćevapčiće s lukom
i pljeskavicu s kajmakom, i pili su laško pivo ili ožujsko
namačući tjestasta dupeta u bistrim šljunčanim uvalama.
selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.
2004-8-9