Slobodan Marković (Слободана Марковића)
Pohvalu večernju
Zagreb marta 1982, umesto pisma
Pohvali večernju i usnu od meda
Kroz tvoja okna nepoznati gleda
I umesto žene koju volim bićem
U dnu sam se krčme okupao pičem
Za to piče smrti znao nisam
Pa rekoj sebi: poslednja je misa
Otišo sam, pobegao, takoreći
Prognan i otuđen, sasvim, sasvim pseći
Šta se desilo dok neznani gleda
Da nije dušu okupala beda
Zbogom! Ne mogu ništa da povratim
Drgi jednom, s večeri, nek te voli, shvati
Ja ću u mrak sveta namerno da odem
I umreću pijan pored tuđe vode
Ogrnut pod vrbama vetrom koji huče
Neću više imati ni sutra, ni juče.