Olja Savičević Ivančević
na pultu između tetrapaka mlijeka...
na pultu između tetrapaka mlijeka...
na pultu između tetrapaka mlijeka i grozdova banana, on zapisuje riječi po rubu masnog papira. ljeto je i muhe su zapljuvale strop. ljeto je i ulazi kvartovska gospođa. petnaest deka pureće salame.
u malom dućanu na vrhu uzbrdice stenju propeleri plavog ventilatora i pred kućom su dječji koraci zapečeni na asfaltu. on reže salamu, pod pult se ruše riječi. lude riječi. rasprskavajuće petarde sjaja. rečenice kojima je na pultu rastvorio bedra i baš se spremao svakoj izvaditi košticu.
roj pijanih muha tare s čela. gospođa ga gleda podozrivo. tako mlad i nervozan čovjek. gospođa prebire nanizane kugle svoje ogrlice, uzima zamotuljak u masnom papiru i odlazi bez kruha. tako nervozan. bože.
dolje, već su mu niz nogavice iscurile riječi. već su se istopile. nestale među prljavim fugama pločica. ispod gajbi u kojima zriju dlakave breskve. u kojim se vrpolji crv.