Dragana Mladenović (Драгана Младеновић)
LJUBA
LJUBA
NEGA
(povratak kući. zakotrljam se. nežno poljubim zid)
LJUBA
doktor je doveo ljubinku
rekao je
ovo je ljuba
dolaziće svaki dan
BORAVIŠNA VIZA
ljuba ima vredne ruke
ljuba ima ćerku bogdanku zeta
biologa unuka toma
došla je da im se nađe
ljuba ima boravišnu vizu
svake noći sanja svoj kraj
ljuba ima jake ruke
podignu me prinesu
naslone me odnesu
SULUDI JEZIK
pegla ležim plačem
pere prozor gladan sam
mota pitu povraćam pileću supu
presvlači mi pidžamu na ramenu
osećam njene meke sise
gunđa na svom suludom jeziku
ne razumem
ali znam da me psuje mama
žedan sam
PTICE
moja nova prijateljica svakog jutra
unese miris hleba
odmah me pita
lek?
jeo?
treba?
ostale reči su kao ptice
između
naših ruku
SERIJA
ljuba gleda neku seriju u dva
i tada se za nju
gasi ceo ovaj usrani svet
ČIZME
juče sam hteo da prošetam
držala je moje čizme
iza leđa i odlučno govorila ne
ne ne na kraju se i sama
obukla
obula
i pošla sa mnom u park
čvrsto me je držala za nadlakticu
bila je u pravu
ZNAK
kada je otišla
poželeo sam da
zapalim cigaru
bio je to dobar znak
do kasno sam
pušio i razmišljao
o komi o magdi
o bredu o ružici o ani
gde li su oni sada
mogu li
dok sam još ovde
učiniti bar jednu
dobru stvar
PIKAVAC
ljuba drži pepeljaru sa sinoćnjim
pikavcima
pokazuje mi preteći na nju
ponavlja nešto
ljutito
kažem bili su mi gosti
gosti ljubo gosti
nisam ja
ljubo stvarno nisam ja
ČAJEVI
tera me
da jedem bezukusnu čorbu
s pirinčem dežura
nada mnom dok ne pojedem sve
i nekakvi njeni sokovi od cvekle
koji mirišu na zemlju i stotinu nekakvih
čajeva od lekovitih trava
ne da mi da pušim da izlazim
kada je hladno njoj je uvek hladno
jadna ta njena ćerka bogdanka
METRO
briše parket preslušavam ploče
širi veš čitam poeziju pije
mi se vino ljuba ima svesku
zapisuje reči posle ručka šetnja
ljuba mrzi metro smešna je
serija u dva
VRATITI OVDE PROLEĆE
ljuba nam je skuvala kafu
u čudu sam
(kafu a ne čaj)
pokazuje da sednemo za sto
u čudu sam
(stolica nije postelja)
slutim da ima nešto da mi kaže
pomislim
neće valjda
pijemo kafu
čekam
ljuba otvara svesku
i čita
„pozvao telefon
tamo
razboleti muž
sada idem
varatiti ovde
proleće
to je meni žao”