Slobodan Marković (Слободан Марковић)
Prekinuti nit
Prekinuti nit, končić života
U ime smrti, koja se cereka
Znači otići u čopor kojota
Smelo dok gori Planeta
Znači isto tako zanemariti veze
One koje su bile sušte laži
U ime sasvim nove teze
Pronaći boga na vitraži
Sveta doma, dok cveta red sveća
Pred devojkom koja je sakrila laži
U vazi nekih suludih Kineza
Ali majstora porcelana
Zato više nikada ne traži
Umnog i bezumnog Slobodana
Cvetaj u kraju među glupacima
I kad slučajno zgaziš cvet šafrana
Na nekim polutamnim basamacima
Izađi i baci se oblacima ko ptica
Koja ne zna da mora pasti
A ja ću i dalje starim sokacima
Srca maznih žena nemilice krasti
Pa ću i sam pasti.