Vārds ir vārds

es neesmu uzveicams es neesmu iznīdējams visklajākā
laukā nomīdītā pielamātā un piespļautā
neskatieties uz maniem kauliem kas arvien gausāk
staigā zem ādas nu bet ja gribat skatieties varbūt ka tas ir
pamācoši bet klausieties manos vārdos klausieties
ieklausieties noklausieties pārklausieties bet klausieties
jo mani vārdi ir mani darbi un citu darbu man nav
un nebūs
un nav tādas dzīves cīņas kurā es būtu zaudētājos jo
man nav ne durkļa ne kara viltības tikai vārds kuru
es nolieku vidū visklajākajā vietā un tas dod sakni pēc
gada vai divsimt kāds tam svars? vai tūlīt uz vietas vai
pēc septiņiem mēriņiem sviedru kāds tam svars?
mani kauli ir graša vērti jo pie manis ir vārdi un tie nav
ne jāņa ne pētera ne knuta skujenieka vārdi tie vārdi ir
Cilvēks
ja gribat skatieties balstiet kaulus pie elkoņiem vai
aizmetiet kāju priekšā bet vārds ir vārds un pat aizmirsts
viņš atstāj meža atbalsi ūdens viļņošanu un ļaužu
nesaderību ar dzīvi un sevi
un pat visrupjākais vārds visrūgtākais vārds ir Cilvēks ne
man to zināt ne jums no kurienes vārdi nāk un kur tie
aiziet
un mūsu nezināšana tura mūs dzīvus pat nāvei parādā
esamus
tādēļ klausieties līdzklausieties audzējiet savu sakni
un jūs neuzvarēs

© Knuts Skujenieks
Extrait de: Skujenieks, Knuts. Raksti: Dzeja 1963–1969
Rīga: Nordik, 2002
Production audio: Latvijas Literatūras centrs, 2015

Riječ je riječ

Mene se ne može pokoriti ne može me se razoriti na otvorenom
Polju zgaženog prokletog i popljuvanog
Ne gledaj moje kosti koje sve sporije
Hodaju pod mojom kožom ali ako želiš pogledati možda
Ovo je lekcija slušaj moje riječi slušaj
Slušaj počuj slušaj opet ali slušaj
Jer moje su riječi moje djelo, a drugog ajela nemam
Neću ga imati
Bitka u životu u kojemu ću biti gubitnik jer
Nema ni bajunete ni ratnog žara samo riječi
Smještam se u središte najotvorenijeg miesta da se ukorijenim
Za godinu ili dva stoljeća zar je to važno? Ako upravo sada ili
Nakon sedam unci znoja zar je to važno?
Moje kosti ništa ne vrijede jer imam riječi a one
Nisu riječi janisa petera ili knutsa skujenieksa te riječi su
Ljudske
Ako želiš pogledati uravnotežene kosti na laktovima ili
Staviti nogu ispred sebe ali riječ je riječ čak zaboravljena
Ostavlja odjeke u šumskim krugovima nav odi i razdoru
Ljudi s životom i njima samima
Čak i najprostija riječ najogorčenija riječ je Ljudska
Odakle te riječi dolaze nije na meni da znam ni tebi
Ni kamo odlaze
I naše slabo znanje drži nas na životu vezani smo smrću
Našim postojanjem
Stoga slušaj čuj pored mene ukorijeni se
I nećes biti pokorena

Prijevod: Miloš Đurđević. „Pjesme”. Hrvatski P.E.N. Centar, Zagreb, 2005