Utvarice

Kasno je: Anhela izvodi svoje krotke zvjerčice
u šetnju. Ona dobro poznaje njihove navike
u vrijeme puna mjeseca. Za Anhelom
i drveće hodi, i puti se spliću u čvor.

Anhela izlazi vani: opada lišće, i boje sa slike
što ju istom gledam opadaju u nevidni
prah. Ona ubrzava korak, kao da hoće
pristići sebe iz neke protekle noći.

Anhela šeta uz vodu: zvjerčice ližu
svoja skrivena krila i oštre zube gledajuć
u mjesec. Ona počinje plakati a da ne zna
koji je povod i otkud toliko krhkosti u njoj.

Sve potom postaje nevidljivo: gusto tijesto
curi niz stabla i zidove. Samo nejasni šumovi
i topoti. Anhela u potpunom mraku cijela se
pretvara u glas koji me doziva iz ničeg…

© Hadžem Hajdarević
Extrait de: Sutrašnje putovanje brodom
Sarajevo: «Liljan» and «Bemust», 2000
Production audio: 2006 Literaturwerkstatt Berlin

Kleine Gespenster

Es ist spät: Angela führt ihre zahmen Raubtierchen
zum Spaziergang aus. Sie kennt deren Gewohnheiten
bei Vollmond genau. Angela zuliebe
gehen selbst die Bäume, und die Wege verflechten sich zu einem Knoten.

Angela tritt heraus: das Laub sinkt, und die Farben samt den Bildern
schwinden vor ihren Augen zu unsichtbarem Staub
dahin. Sie beschleunigt ihren Schritt, als wolle sie
sich selbst einholen aus vergangenen Nächten.

Angela geht am Wasser entlang: die Raubtierchen lecken
ihre verborgenen Flügel und schleifen ihre Zähne
dabei in den Mond blickend. Sie beginnt zu weinen, ohne zu wissen
welchen Grund sie hat und woher eine solche Zerbrechlichkeit in ihr.

Alles wird unsichtbar: zäher Brei
rinnt die Baumstämme und Begrenzungen hinab. Nur diffuse Geräusche
und Getrappel. Angela verwandelt sich in völliger Finsternis ganz und gar
in die Stimme die mich aus dem Nichts ruft…

Aus dem Bosnischen von Cornelia Marks