Irena Biršić 
Translator

on Lyrikline: 1 poems translated

from: croate to: allemand

Original

Translation

sir i masline

croate | Branko Čegec

selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.
ona slijedi pri˙u o otoku, velikom i pustom, ili se tako čini,
jer ljudi su uglavnom turisti, koji dolaze i odlaze,
a na otoku ostaju samo oni koji nikada nigdje nisu uspjeli pobjeći.
na otoku se ne nudi ništa cresko, jer to nitko ne proizvodi.
masline su posvud, a ulje je samo bračko.
ovce su posvud, a sir je samo paški.
da, janjetina: ona se sprema na specifičan način. u belom.
tek sam se danas sjetio da ne poznajem nikoga s cresa.
ni jednu jedinu osobu. i da sam davno, kao apsolvent
jugoslavistike poslao molbu za posao u cresu. i bio primljen.
i da prije toga nikad nisam bio na cresu. i da me uhvatila
silna panika. i da sam smislio neku odvratnu laž. i da
nikad nisam otišao ni vidjeti kakav je to posao zapravo.
i da nikad kasnije nisam ni pokušavao tražiti posao na školi,
jer opet bi me mogli primiti, a to zna˙i da sam u gabuli,
teškoj gabuli, jer i neko bi drugo mjesto moglo biti
napušteno i tužno poput cresa u studenom.
ali, čovječe, ovaj je otok prekrasan, vjerojatno i ljepši
nego sada kada horde talijana i slovenaca,
hrvata, francuza, nijemaca njuškaju po svakoj rupi,
prevrću svako ovčje govno, zaviruju iza svake zavjese,
i odlaze ne vidjevši ništa: odlaze bez mirisa u nosu i
okusa u ustima, jer jeli su ćevapčiće s lukom
i pljeskavicu s kajmakom, i pili su laško pivo ili ožujsko
namačući tjestasta dupeta u bistrim šljunčanim uvalama.
selo dragozetići na krajnjem je sjeverozapadu otoka.
nadomak trajektnog pristaništa porozina.
strm prilaz, zbijene ulice, kuće s terasama,
crkva i stara talijanska škola: velika zgrada s velikim
razbijenim prozorima, jer u školi se odavno ne događa ništa.
jedino mjesto koje odiše prostorom, ispunjeno je prazninom.

2004-8-9

from: Tamno mjesto
Audio production: Tomislav Krevzelj, Udruga radio mreza 2011

Käse und Oliven

allemand

Der Zugang steil, die Gassen eng, die Häuser haben Terrassen,
die Kirche und die alte italienische Schule: ein großes Gebäude mit großen
eingeschlagenen Fenstern, denn in der Schule geschieht schon seit langer Zeit
nichts.
Der einzige Ort hier, der Weitläufigkeit ausstrahlt, ist von Leere erfüllt.
Sie folgt der Geschichte über die Insel, die groß und einsam ist, oder es scheint
nur so, denn die Menschen hier sind vornehmlich Touristen, die
kommen und gehen,
und auf der Insel bleiben nur jene, die es niemals geschafft haben zu gehen,
auf der Insel wird nichts aus Cres angeboten, denn niemand erzeugt es.
Oliven sind überall, doch das Öl kommt aus Brač.
Schafe gibt es überall, doch der Käse kommt aus Pag
nur Lamm, ja, es wird auf eine eigene Art zubereitet.
Erst heute fiel mir ein, dass ich eigentlich niemanden vor der Insel kenne,
nicht eine einzige Person.
Und dass ich einmal vor langer Zeit, als Absolvent der Slawistik
mich um eine Arbeitstelle auf Cres bewarb,
und dass diese Bewerbung auch angenommen wurde,
und dass ich davor niemals auf Cres war, und dass mich gewaltig die Panik
überkam,
und dass mich gewaltig die Panik überkam, dass ich dann eine grässliche Lüge
erfand, und auch niemals kam um mir diese Arbeitsstelle anzusehen,
mich auch später dann nie mehr um eine Anstellung an einer Schule bemühte,
denn sie könnten mich einstellen, da wäre ich dann in einer schönen Klemme,
denn auch ein anderer Ort könnte so
verlassen und trostlos sein wie Cres im November.
Mensch, diese Insel ist doch herrlich!
Vermutlich schöner als wenn Horden von Italienern und Slowenen,
Kroaten, Franzosen, Deutschen in jedem Loch herumschnüffeln,
jeden Schafsdreck umdrehen, hinter jeden Vorhang spähen,
und schließlich die Insel verlassen, ohne etwas gesehen zu haben: sie gehen
ohne Geruch in der Nase und ohne Geschmack im Mund,
denn sie hatten Čevapčići mit Zwiebeln und Pljeskavice mit Kajmak gegessen,
dazu Laško- Bier oder Märzenbier getrunken,
dabei ihre teigigen Ärsche im klaren Wasser der Kieselsteinbuchten eingeweicht.
Das Dorf Dragozetići befindet sich im äußersten Nordwesten der Insel,
nahe dem Hafen Porozina, wo die Fähre anlegt.
Der Zugang steil, die Gassen eng, die Häuser haben Terrassen,
die Kirche und die alte italienische Schule ein großes Gebäude mit großen
eingeschlagenen Fenstern, denn in der Schule geschieht schon seit langer Zeit
nichts.
Der einzige Ort hier, der Weitläufigkeit ausstrahlt, ist von Leere erfüllt.

2004-8-9

Aus dem Kroatischen von Irena Biršić und Ludwig Hartinger