Sinisa Zdravkovic 
Translator

on Lyrikline: 5 poems translated

from: catalan to: serbe

Original

Translation

Mamíferes amb puça

catalan | Dolors Miquel

Jo, Déu, la mamífera,
miro embadocada l’univers i les coses invisibles
i miro la puça que hi ha a la panxa de la meva gossa.
¿Em mirarà també ella així
amb aquesta espiritual complaença?
¿Voldrà la puça aventurar la hipòtesi
dels universos trismegistos?
¿Sentirà la puça de sobte un desig infinit d’amor
i l’anomenarà Déu? Déu, Déu.
¿L’anomenarà Déu en un càntic
des dels microbis que jeuen immòbils a la panxa de la puça
i cap avall i cap amunt fins a la meva mà o més encara?
¿Se sentirà la puça infinitament poderosa
a la panxa de la meva gossa?
¿Pensarà a destruir el bosc dels suaus, llargs pèls
que la tardor arrenca i m’omplen el pis de volves?
¿Pensarà en una guerra nuclear?
¿Sentirà la puça l’occidentalitat del buit dels segles?
¿Anirà la puça al psicoterapeuta o al psiquiatre
quan intueixi que és mirada per algú que mira?
¿Culparà son pare i sa mare, la puça, d’aquesta neurosi?
¿O m’anomenarà Dea? O el que és molt pitjor:
anomenarà Dea la meva gossa, pensarà
que és la filla de la meva gossa?
¿Es farà també preguntes tan estúpides com jo?
¿Crucificarà altres puces?

© Dolors Miquel
from: Missa pagesa
Audio production: Catalunya Ràdio

Sisarke sa buvom

serbe


Ja, Bog, sisarka,
sa čuďenjem gledam sav svet i nevidljive stvari
i gledam buvu na stomaku moje kuje.
Gleda li i ona mene
sa istom duhovnom radoŝću?
Hoće li se ta buva drznuti da postavi hipotezu
o trojnoj prirodi sveta?
Hoće li beskrajno poželeti ljubav
i nazvati je Bog? Bog, Bog.
Nazvati je Bog u jednoj pesmi
poreklom od mikroba ŝto mirno leže na buvinom stomaku
i ispod i iznad njega, do moje ruke pa čak i dalje?
Oseća li se buva beskrajno moćnom
na stomaku moje kuje?
Posmišlja li da uništi šumu nežnih, dugih dlaka
koje jesen čupa i pune mi kuću u pramenovima?
Posmišlja li na nuklearni rat?
Oseća li buva zapadnjačku prazninu vekova?
Ide li kod psihoterapeuta ili psihijatra
kad oseti da je predmet upornog pogleda?
Krivi li svog oca ili majku, ta buva, za takvu neurozu?
Ili me naziva Boginjom? Ili još gore:
naziva li Boginjom moju kuju, misli li
da je kći mije kuje?
Postavlja li sebi tako glupa pitanja kao ja?
Razapinje li druge buve?

Translated by Siniše Zdravkovića. Enrik Kazases, Dolors Mikel
in: 29 PESAMA dva katalonska pesnika, 2011.

Plany de la mare

catalan | Dolors Miquel

Vai parir un imbècil, un ingenu.
Jo el vai fer a les meues entranyes.
El vai parir en un món d’escurçons,
en un món de rates empestades i pudents.
Si pogués me’l tornaria a ficar dins,
l’empenyaria com un tampó cap a les entranyes,
com un farcit de carn cap a dins del pollastre.
Vai parir-lo, sí, però:
He de veure patir així aquest innocent?
He de veure com és maltractat pels porcs?
He de sentir com li diuen boig, els necis?
He de topar amb la rialleta nauseabunda
dels anormals que el jutgen?
Aquest idiota que va amb el cor a la mà
en un món ple de feres
és el meu fill. Sí, el meu fill.
Ah, la dona estèril, la que mai ha parit,
la que mai ha vist sortir un monstruós àngel
de les seves carns i venes!
La que mai sentirà el dolor de veure l’altre
regnant i aixafant el fill de la humanitat!!!
Demano que Ella em comprengui. Ell és un imbècil,
un ingenu, una bona persona, gairebé un orat.
Jo sóc la seva mare, si algú en té la culpa…
Carn meva… quina revolta no m’has fet…

© Dolors Miquel
from: Missa pagesa
Audio production: Catalunya Ràdio

Plać majke

serbe

Rodila sam imbecila, naivka.
To sam uradila u svojoj utrobi.
Rodila sam ga za svet škorpija,
za svet kužnih i groznih pacova.
Da mogu vratila bih ga unutra
gurnula bih ga ko tampon u utrobu,
kao mleveno meso kad punim pile.
Rodila sam, ga, da, ali:
Moram li da gledam kako pati ovo nevinašce?
Moram li da gledam kako ga mrcvare svinje?
Moram li da slušam kako ga nazivaju ludakom, tupani?
Moram li da pozdravim gadljivim osmehom
nenormalne koji mu sude?
Ovaj idiot koji hrli otvorenog srca
u svet prepun zveri,
taj je moj sin. Moj sin.
Ah, nerotkinjo, ti koja nikada nisi raďala,
koja nikada nisi videla da izlazi monstruozni andeo
iz tvoga mesa i tvojih vena!
Koja nikada nećeš osetiti bol kad vidiš drugog
kako vlada i gazi sina čovekovog!
Tražim da me Ona razume. On je imbecil,
nevinaŝce, dobar čovek, gotovo ludak.
Ja sam njegova majka, ako je neko kriv...
Moje meso... na kakvu pobunu si me nateralo...

Translated by Siniše Zdravkovića. Enrik Kazases, Dolors Mikel
in: 29 PESAMA dva katalonska pesnika, 2011.

Els tres estats de la matèria

catalan | Dolors Miquel

              Que jo, més assenyada en la meva fortuna,
              tinc entre totes dues mans ambdós ulls
              i només allò que toco veig.
              Sor Juana Inés de la Cruz

   1. Poema Animal

Vine.
Estic bloquejada.
No puc escriure res.
No puc pensar en res.
Tinc un curtcircuit:
els cables em ballen al cap,
les molècules se'm fonen.
Hi ha una tempesta d'àtoms,
hi ha una explosió neuronal.
El meu cos reclama carn,
la teva carn, la teva.
L'aliment animal,
la sensació robada,
la sensació animal.
Estic bloquejada.
Tinc un curtcircuit.
Sóc un robot del meu sexe.
Tu pots moure els terminals.
El meu desig engabiat
m'esgarrapa com una fera.
Vol llançar-se contra tu.
Vol la teva carn, la teva.
Sóc l'autòmat del meu desig.
Cap terminal em funciona.
Tinc un curtcircuit.
Estic bloquejada.
Vine.

   2. Poema Vegetal

Ara sóc aquí.
Sóc un bosc d'heures obscenes.
Sóc un bosc de lianes impúdiques,
sóc l'esparracada masoquista d'esbarzers.
Travesso els espais foscos del cervell.
Muntada al cavall de la solitud,
a la gropa dels desitjos salvatges.
Sóc la densitat que s'ofega en l'excés.
Perduda en la immensitat del conte de la carn
t'espero llop cínic, escena mòbida.
Matar-te i morir en un lapsus de temps,
murmurar foscor com si fos incendi,
devorar el límit, matar allò conegut.
Densitat que s'ofega en l'excés.
Ets el camí que em duu sense mi.
Tu sóc aquí.
Fantasia vegetal. Tardor del misteri.
Despulla'm.

   3. Poema Mineral

                La lluna una pedra és, e no ha ànima.
                Sermons de Sant Vicent

No puc creure que.
Que i no ho puc creure.
On ni quan. La carn? Sóc una pedra.
¡Algun cop t'he desitjat
amb la força d'un riu vaginal?
Sóc al mar. Sóc una pedra al mar.
El mar se'n recorda del riu?
Vénen les marees. La lluna és capriciosa.
La lluna és una pedra. Al buit.
Jo sóc la lluna. Levito els cossos.
La Ingravitud. ¿És un cos
un astre que baixa cap a la mort?
La mort és plena de lluna.
La mort és ofegar-se en ombra d'aigua.
El teu cadàver... Sóc una pedra...
Ja no et desitjo, home.
M'he empassat un forat negre.

© Dolors Miquel
from: Aioç
Audio production: Catalunya Ràdio

Materija u tri stanja

serbe

                 Da ja, mudrija u svome bogatstvu,
                 u obema rukama imam oba oka
                 i samo ono što dodirujem vidim.
                 Sor Huana Ines de la Krus

1. Ẑivotinjska pesma

Doďi.
Blokirana sam.
Ništa ne mogu da napišem.
Ni o čemu ne mogu da mislim.
U kratkom spoju sam,
kablovi mi igraju u glavi,
molekuli sagorevaju.
Prava bura atoma
eksplozija neurona.
Moje telo traẑi meso,
tvoje meso, tvoje.
Ẑivotinjska hrana,
ukradeni osećaj.
Blokirana sam.
U kratkom spoju sam.
Robot sam sopstvenog pola.
Ti moẑeŝ da pokreneŝ komande.
Moja ẑelja u rešetkama
kida me kao zver.
Ẑeli da se baci na tebe.
Ẑeli tvoje meso, tvoje.
Marioneta sam sopstvene ẑelje.
U kratkom spoju sam.
Blokirana sam.
Doďi.

2. Biljna pesma


Sad sam ovde.
Šuma sam opscenog bršljana.
Šuma sam besramnih lijana,
mazohistička poderotina od trnja.
Prolazim kroz mračne prostore mozga.
Jašem konja samoće,
u sedlu divljih ẑelja.
Gustina sam koja se davi u preobilju.
Izgubljena u beskrajnoj priči o mesu
čekam te kao cinični vuk, morbidna scena.
Da te ubijem i umrem u istom trenu,
da mrmljam mrak kao da je vatra,
proẑderem granicu, ubijem poznato.
Gustina koja se davi u preobilju.
Ti si put koji me vodi bez mene.
Ti sam ovde.
Biljna fantazija. Jesen bez tajne.
Skini me.

3. Mineralna pesma

             Mesec je samo stena, i nema duŝu.
             Sermons de Sant Vincent

Ne verujem.
Ne mogu u to da poverujem.
Ni gde, ni kada. Telo? Ja sam stena.
Jesam li te ikada poẑelela
snagom vaginalnog toka?
U moru sam. Stena u moru.
Pamti li more taj tok?
Dolaze plime. Mesec je hirovit.
Mesec je stena. U praznini.
Ja sam Mesec. Teram tela da lebde.
Bez teže. Da li je telo zvezda
koja pada ka smrti?
Smrt je puna Meseca.
Smrt je davljenje pod senkom vode.
Tvoj leš... Stena sam...
Ne želim te, čoveče.
Progutala sam crnu rupu.

Translated by Siniše Zdravkovića. Enrik Kazases, Dolors Mikel
in: 29 PESAMA dva katalonska pesnika, 2011.

La poesia

catalan | Enric Casasses

Sóc un miracle
de la natura
ningú m'atura

Sóc una bèstia
sóc la modèstia

Vinc amb els gossos
toco les plantes
sóc com d'abantes

Just arribada
ja estic prenyada

Jo sóc la forma
no passis ànsia
de la substància

No em cal cap mot
sé dir-ho tot

© Enric Casasses
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

Poeziji

serbe

           blanka ljum

pre no što se razdanilo sanjam,, da
uvek budeš svoja a ja nikad svoj”

već od jutra odmah odgovaraš
,, budi ti svoj jer ja već nikad nisam svoja”

pored velikog prozora u podne
kažemo da, obema stvarima

Translated by Sinisa Zdravkovic


Europa

catalan | Enric Casasses

La santa icona grega dels fills eslaus del palestí crucificat,
santa madona itàlica dels fills normands del palestí crucificat,
m'heu foradat les mans i els peus,
m'heu foradat els punys i les clivilles,
m'han esclafat el pit amb un punxó, eh, déu,
per què te m'has fet carn, i carn de dona?
Jo no he mort mai cap indi,
no he pas comprat cap negre,
les guerres africanes i cubanes i de l'opi
m'han migpartit la vinya, m'han espatllat el vi,
m'han embogit els gossos, conec la sífilis,
se'm mor la dona, la dona em mata,
oh europa meva, santa heroïna, llavi partit,
cos ple de blaus, em mataràs,
em mataràs una altra volta i passejaré
passejaré per la garriga del vell món nou
passejaré entre romagueres mortes de set
aquestes llagues i aquest teu trau
oh dansa negra dels brasilers
ai magdalena dels balcans
oh pesta santa
immaculada per naixement i abans i tot
i sempre més, per tants de dies, sota tants núvols
seré l'eslau,
el teu eslau
i el teu eslau.

© Enric Casasses
from: Començament dels Començament i ocasió de les ocasions
Audio production: 2005, M.Mechner / Literaturwerkstatt Berlin

Evropa

serbe

Sveta ikono grčka slovenskih sinova raspetoga palestinca,
sveta madono rimska normanskih sinova raspetoga palestinca,
probila si mi i ruke i noge
probila mi zglobove i ručne i noẑne
pritisla na grudi bodež, zar ne, bože
zašto si u meso postao, i u meso žene?
Nisam ja nikad ubio nikakvog indijanca
niti kupio nijednog crnca,
afrički ratovi i kubanski i opijumski
polomiše mi vinograd, pokvariše mi vino
izludeše mi pse, spoznah sifilis,
umrla mi žena, žena me ubija,
oh, moja evropo, sveta heroino, slomljenih usta,
sva u modricama, ubićeš me,
još jednom ćeš me ubiti i prošetaću
prošetaću šipražjem starog novog sveta,
kroz kupinjake što umiru od žeďi prošetaću
ove rane i ovu tvoju rupu
oh crni plesu brazilaca
aj magdaleno balkanska
o sveta kugo
prečista od roďenja čak i pre
i zauvek, za sva vremena, ispod toliko oblaka
biću sloven
neki tvoj sloven
tvoj sloven.

Translated by Sinisa Zdravkovic